free hit counters

Osmerokut zjezdasti

OSMEROKUT
– zvjezdasti –

Drevna je umjetnost prepuna raznih zvjezdastih ornamenata i nije ništa čudno da su mnogi od povjesničara zaključili da su drevni narodi bili štovatelji zvijezda, petokraka, šesterokraka, osmerokraka – rjeđe trokraka, sedmerokraka, deveterokraka, ne padajući nikome na um da se upita – čemu tolika muka umjetnika zbog tolikih „ukrasa“ (ornamenata) a pogotovo u kamenu. Neki su i kod drevnih naroda Južne Amerike nailazili i na križ uz uzvik „Oni su poznavali križ prije kršćanstva!“ Naravno da nitko od nas nije mogao ni zamisliti da postoji „geometrijski jezik“ iliti „pismo koje se ‘iščitava’“, i za koje ćemo možda još duže trebati da ga iščitavamo ukoliko ne akceptiramo da je čitav ornamentalni niz prikaza diljem svijeta ustvari genetski kodni sistem na kojem počiva priroda, dok su pojedini sistemi zvjezdastih i opisnih kutnih prikaza genetska grupiranost, dijelovi općeg sistema, poruka koja govori o raznolikosti vrsta pa i vrsta ljudskih grupacija uopće, čija je, čini se, osnova skladnost, odmjerena mješavina svih pojedinačnih – a opet svoga „jezika“ i „pripadnosti“ – odvagnuta iako svaka u sebi sadrži „sve“. Zato ćemo upravo sa osmerokutom pokušati prikazati pripadnost svega svemu a opet specifičnu pripadnost sebi samom, naravno, ipak se držeći čisto geometrijskog puta. Nećemo se „izgubiti“ u pradavnosti drevnih dalekih kultura, nego tu, blisko nama gdje još danas postoje tri živuće „genetsko-geometrijske stvarnosti“ u vidu tri „djeteta“ onog što smo rekli da je sve „O“ (čitaj geometrijski – kružnica – omeđen prostor u beskonačnosti) a sada čitaj samo kao beskonačnost – tri živuće religije – židovstvo, islam i kršćanstvo (naravno da su i one daljnje živuće bliske), ali ove tri imaju jednaku središnjicu koja dandanas egzistira – Jeruzalem – koji je u vremenu o kojem su odavno govorili oni koji su prenosili riječ, u dobu „raspuknutom na tri dijela“. Tako možemo uočiti i vrijeme. Možda geometrijskim interpretiranjem i raščlanjivanjem uspijemo shvatiti ovo gore pomalo filozofsko-pjesnički ispisano.
Dakle, osmerokut (dvostruki četverokut – zvjezdasti)!

* * *

Dakle – opći početak – radijus – iz središta opisana kružnica lukom – luk podijeljen kružnicama istog radijusa na prirodno šest dijelova.

* * *

Podijeljena na četiri dijela prisutnim polovima i sjecištima (polovi na kružnici nasuprotno okomiti i sjecišta vodoravna – nasuprotna)

* * *

Iz njih na kružnici kružnicama istog radijusa a nova sjecišta pravocrtnim pravcima povezana dijele osnovnu kružnicu na 8 dijelova. Dakle, nova pravocrtna sjecišta na osnovnoj kružnici.

* * *

Opet iznova četiri pravocrtna sjecišta opišemo kružnice istog radijusa kao osnovna kružnica. Nastaju nova sjecišta pa krenimo u „razlučivanje“.

* * *

Nove kružnice i prve diobene izvan osnovne kružnice – krajnje opišemo njihova sjecišta. U šestaru imamo raspon – novi radijus – veći.

* * *

Tim radijusom (skraćeno – samo u polju osnovne kružnice) iz 8 točki podjele osnovne ucrtavamo od točke do točke taj radijus je radijus osmerokutnog zvjezdastog poligona osnovne kružnice.

* * *

Izvan kružnice je još jedan skup sjecišta nastao samo iz četiri pravocrtna. Opišemo ih njihovom kružnicom.

* * *

Tim radijusom iz 8 točki podjele osnovne kružnice opišemo polukružnice.

* * *

Opišemo vanjska im sjecišta polukružnica. To je novi radijus.

* * *

Ako tim radijusom a iz vršnog pola osnovne kružnice krenemo sa diobom od točke do točke dobiti ćemo prvi zvjezdasti 12-erokutni poligon.

* * *

A unutar kružnice sjecišta prvog zvjezdastog osmerokuta opišemo kružnicom i tim radijusom počnemo diobu osnovne kružnice iz vršnog joj pola.

* * *

Tim ćemo radijusom tada podijeliti osnovnu kružnicu na 9 jednakih dijelova (deveterokut). (Istim radijusom iz nasuprotnog pola – 18-erokut – iz 4 pola 36-erokut, iz 8 – 72 itd itd)

* * *

Pri samom početku a prije nego smo dobili prvi zvjezdasti osmerokutni poligon vodoravno su nastala sjecišta (nasuprotno). Njih opišemo kružnicom. Ta je kružnica – kružnica drevnog Pi, a njegove dijagonale su (4 radijusa) stranice kvadrata opsega ili Pi broj osnovne kružnice.

* * *

A radijus kružnice drevnog Pi dijeli osnovnu kružnicu na 24 dijela. No nećemo se zadržavati na tome, nego cilj je drugi.

* * * *

Iz ovog dijela netko će pomisliti da se udaljavamo od zadane teme koje smo načeli (piramidalan kod, podvostručavanje kocke, nizovi mjera). Naprotiv, samo slažemo osnovu, boje genetskog koda, da bi shvatili osnovu kao kod kojeg su osnovne tri boje i dvije „gradacijske“ a sve drugo je omjer mješavina svih tih pojedinačnih boja. Tako nastaju milijuni nijansi (doduše slaba je to usporedba) jer prirodna obojenost ima k tome još nizova koji je čine živom, kao nezamislivu ljepotu za svakoga koji je imao „sreću“ da vidi barem jednu njenu sekvencu. Kažem „sreću“ pod navodima jer vidjeti i znati je ogromna nepoznanica puna pitanja. Sigurno da se iz do sada djelomično „interpretiranog“ (jer smo izostavili nizove i nizove – radijuse crtajući skraćeno). Javlja se pomisao (mislim na deveterokut) da ponovo po tko zna koji put prikažemo i enigmu trisekcije; ali preći ćemo preko nje i krenuti dalje u potrazi za onim što smo govorili na početku ovog poglavlja. Primjećuje se da govorimo o genetskom kodu kao da je geometrija „živa“. Međutim primjećujemo da je ona dio živog. Drugom riječima, kod života je striktno uravnoteženo geometrijsko pravilo. A što je uravnoteženo to je idealno (govorimo o idealnoj osnovi) a takav je zasigurno idealan pragenetski kod. Svaka nepravilnost u njemu, ako se pojavi, je degradacija na način da se čini da „kostur“ drevne uravnotežene geometrije poprima svoje „meso“. Ipak ne bih se usudio o tome progovoriti da dijelove svega toga nisam vidio svojim očima, čuo svojim ušima. No ne bih se usudio sve to i objašnjavati jer objasniti ne znam a niti prenijeti nekome jer ne bih htio da krivo kažem. Jedino ovo saznanje ove i ovakve geometrije koju prenosim sa znanjem gdje smo pogriješili i kako jednostavnije saznati puno više.

Zasigurno će jednom doći vrijeme kada će se na temelju svega toga pobuditi potencijalna energija nekoga, neke druge žive ili buduće generacije i krenuti na pionirski – istraživački put tražeći novo i novo te dobiti odgovore na područjima prirodnih nauka. Međutim na osnovu ove naše ljudske dvostrukosti (svjestan sam toga) u pozitivnom i negativnom smislu ovisno o prirodi onoga koji se nalazi na tom putu kao i njegovoj okolini. To nam je zasigurno dopušteno i prepušteno, iako smatram da opasnosti nema jer mi pred očima stoji jedna poslovica: „Gdje ima zla, ima još više dobra.“ Govorim o uzaludnosti mnogih katastrofičnih priča o egzistenciji ljudi na zemlji iz čega proizlazi sa sigurnošću da čovjek neće nestati. A ovo sada što je u tijeku, a pogubno je za ljudsku vrstu iako proizvedeno od nas samih, zapravo je traženje puta prema nečem novom. Zato neka se ne osuđuje i sprečava takvo traženje jer mi „moramo znati“, a kada saznamo onda ćemo prosuditi kuda ići. Takav je naš put i tko zna što nas još čeka na njemu. Konačno, najmlađa smo evolucijska vrsta na planeti a možda i izvan nje. Moguće. Jednom su me upitali za mišljenje o NLO-u, pojave nepoznate vrste. Nesvjesno sam odgovorio: „To smo mi iz budućnosti.“ Tko zna koliko je ta budućnost daleko? Ipak čini se da je još daleko, a to sudim po tome što u području energije koristimo generatora sa statorom i rotorom. Nikom ne pada na um da zarotira i stator i rotor (u suprotnom smjeru) što bi bio korak naprijed – dvostruka vrtnja. A kako onda da nekome padne na um i statični stator i statični rotor, odnosno da zarotira energetska polja itd itd. Dakle, imamo konkretno još puno toga za otkriti a ipak nas s druge strane sigurno još i neizbježno čeka sukob civilizacija da bi raščistili sa dogmama i pronašli prvobitno – novo, iako postoji i jednostavniji način da sve to brzo prijeđemo. A o tome, kao što sam obećao u prijašnjim poglavljima uskoro ću pisati.

Nego sada idemo dalje sa raščlanjivanjem osmerokuta (dvostrukog kvadrata) zvjezdastog.

Leave a Reply

Powered by WordPress | Designed by: suv | Thanks to trucks, infiniti suv and toyota suv