free hit counters

Sedma zvijezda

8. POGLAVLJE

 SEDMA ZVIJEZDA

Pokušaj da se uoči što više podataka u svakom istraživanju može zanijeti i tada je moguće da se ode predaleko u jednom smjeru pa je zato dobro vratiti se na početak i analizirati sam početak što je moguće više, jer onda će svakako biti lakše pronaći način i za druge, kompliciranije postupke. Dakle, bitno je dobro proanalizirati osnove. Geometrijski gledano to znači što manje radijusa ali iz svih pozicija (polova, sjecišta) i vidjeti što nam oni donose, kakve produkte i čemu služe, te opet gledano ovako zaobljeno geometrijski – kutnim veličinama, te kako se sve zbiva na prvoj i osnovnoj kružnici (njenom luku) valja iščitati ono najjednostavnije.

Sigurno da nizovi podataka odlaze u nepovrat, ali to je samo zato jer, ponavljam, koristimo još uvijek (u ovom slučaju) primitivan način i sredstvo – šestar. Kako bilo da bilo, ipak je vrijedna svaka spoznaja, princip kako nešto učiniti. Sigurno da će netko možda iz ove generacije pronaći način da to i algebarski potkrijepi a onda se tek može provesti u djelo program koji nema odstupanja ni u milijuntom dijelu. Ovim načinima ne činimo ništa drugo već samo sistematiziramo Einsteinovu teoriju relativnosti. – odnosno skupljamo podatke iz raznih promatračkih stajališta ali od jednog promatrača – jedan radijus iz danih nam polova, sjecišta, dakle moglo bi se sve ovo nazvati i geometrijskom teorijom relativnosti.

Kako je onda moguće da je sve ovo egzistiralo u drevnim vremenima sa, rekli bismo, još primitivnijim pomagalima, mjernom trskom i mjernim užetom? O tome možemo samo razmišljati a ako nastavim razmišljati doći ćemo do zaključka da smo mi ljudi potomci nekih, kako bi Erich von Däniken rekao ili popularno rečeno „vanzemaljaca“. Dalje ne možemo jer u nama postoji „blokada“ koja sprečava da se nečeg „sjetimo“. Ipak je sigurno da ćemo lakše „iščitati“ brojne artefakte negoli bezbroj legendi, mitova i priča jer artefakt se vidi a riječ je teže racionalno vizualizirati.

Nego, vratimo se prvoj konstelaciji i jednom radijusu – radijusu sjecišta diobenih kružnica koji se na osnovnoj kružnici manifestira tako što je dijeli na 2 x 3 istostraničnog (zaobljenog“ trokuta – šesterokutni zvjezdasti zaobljeni poligon – i moguću konstelaciju tvorenu radijusom sjecišta diobenih kružnica, a opet iz sjecišta nastalim iz istog radijusa.

* * *

Dakle, ponovimo: kružnica nekog radijusa podijeljena kružnicama istog radijusa, te sjecišta diobenih kružnica – radijus tri – dva puta tri.

* * *

Taj radijus (radijus diobenih kružnica – njihova sjecišta) iz polova osnovne (prve) kružnice tvori šesterokutni zaobljeni zvjezdasti poligon.

* * *

Zvjezdasti poligon unutar osnovne kružnice ima svoj sjecišta. Radijus (2 x 3) iz tih sjecišta prolazi kroz polove osnovne kružnice. (Crtat ćemo polu-kružnicama do opisna sjecišta diobenih kružnica).

* * *

Dakle, radijusom diobenih kružnica osnovne kružnice, a iz sjecišta unutar kružnice – zaobljenog šesterokutnog zvjezdastog poligona „stvorili“ smo zaobljeni opisni šesterokutni poligon osnovne kružnice.

* * *

Ta „tvorba,“ a crtajući polu-kružnicama, ima kao produkt par svojih sjecišta. Pogledajmo što „govore“. Drugo vanjsko – novi radijus – opišemo kružnicom.

* * *

Taj radijus dijeli luk osnovne kružnice na 18 (osamnaest) dijelova. Nažalost Arhimed nije imao vremena stići do te spoznaje.

* * *

Drugi opet (prva sjecišta uz osnovnu kružnicu) imaju svoj radijus. On dijeli osnovnu kružnicu na 54 dijela.

* * *

Dakle, 360° ÷ 54 = 6,666­° = kod prvog smo dobili 18 dijelova a kod drugog 3 x 18.

* * *

Uzmimo sada samo jedna sjecišta (uz osnovnu kružnicu) koja su nastala podjelom i radijusa sjecišta diobenih kružnica i osnovne kružnice iz polova osnovne kružnice i sjecišta istog radijusa iz zvjezdanog poligona osnovne kružnice (dakle 12 sjecišta). Opišemo ih kružnicom.

* * *

Taj radijus dijeli osnovnu kružnicu na 9 dijelova samo diobom iz vršnog pola (iz 2 pola 18, iz 3 pola 27, iz 6 pola 54). Kod svega ovog nismo analizirali sjecišta nastala iz ova tri četiri primjera, nego smo slijedili niz tri ili kodove trisekcije.

* * *

Sada bi malo više pažnje posvetili unutrašnjosti osnovne kružnice. Ako iz sjecišta zvjezdastog zaobljenog poligona osnovne kružnice uzmemo radijus sjecišta – bočno – polovi suprotni osnovne kružnice (pa tako iz svih šest) dobili smo unutar kružnice drugi zvjezdasti zaobljeni šesterokutni poligon. Opišemo prva sjecišta.

* * *

Taj radijus (polazeći u diobu iz vršnog pola) dijeli osnovnu kružnicu na 9 dijelova (crtamo samo u prostoru osnovne kružnice).

* * *

Podijelimo tu kružnicu radijusa tih sjecišta (drugog zvjezdastog zaobljenog šesterokutnog poligona) njenim radijusom, to jest, kružnicama njenog radijusa na njenih 6 dijelova.

* * *

Opišemo sjecišta nastala tom diobom – radijusom svoje veličine.

* * *

Taj radijus dijeli osnovnu kružnicu šesterokutnog poligona, njen luk na 5 (pet) dijelova iz vršnog kuta.

 

* * *

Podijelimo sada i diobene kružnice drugog zvjezdastog zaobljenog šesterokutnog poligona.

* * *

Kada smo podjelu završili, opišemo ih kružnicom.

* * *

Taj radijus dijeli osnovnu kružnicu na 25 dijelova (iz vršnog pola a plus na 50 dijelova iz nasuprotnog pola).

* * *

Prije toga, kada smo dobili deveterokut (jedno poglavlje u Prvoj knjizi) njegova unutarnja uz središte dioba tvori sjecišta. Kada ih opišemo to je novi radijus koji dijeli luk osnovne kružnice šesterokuta na 18 (osamnaest) dijelova.

* * *

Ali mi ćemo ovaj put krenuti drugim putem istim radijusom a iz sjecišta (njih 9) formirati novi deveterokutni cvijet života.

* * *

Zatim dalje iz diobe devet diobenih kružnica.

* * *

Zatim dalje iz tih 9 diobenih kružnica.

* * *

I dalje istim radijusom iz novonastalih izvan osnovne kružnice…

* * *

 … te iz zadnjih 18 sjecišta dobili smo konstelaciju za formiranje deveterokutnog zvjezdastog poligona (3 x 9) tako da ga možemo u sljedećem poglavlju iščitati.

* * * *

Nikada dosad u povijesti čovječanstva (koliko je meni poznato – a možda se varam) nije prikazan deveterokutni zvjezdasti artefakt (poligon).Kod raznih kultura, religija, mitologija egzistiraju tri, četiri, pet, šest, sedam i osam, ali devet – ne! Da li je bio strogo „zabranjen“ ili tek „nasljeđuje“ zadnji poligon osam, postoji samo slutnja. U opisu Trećeg božjeg hrama stoji put (pratimo broj stepenica do vrha: šesta stepenica je ulaz u kompleks, sedma stepenica je na razini hramskog predvorja, a osma se nalazi na prostoru na kojem je sam hram. Dakle, osam vodi do devet. Interesantno može biti da broj 9 ili kub 3 se pripisuje kiši (oblaku, rosi, nebeskoj vodi) a koliko je puta zapisano „… jer On svoju kišu daje dobrome i zlome“ – nizovi zapisa biblijske prirode govore o tim „svojstvima“. No puno je toga što pokreće na razmišljanje, pa tako i spoznaja da svaki jednostavan broj ima svoju pripadnost iliti povezanost sa ukupnom konstelacijom neba i zemlje. A povijesno-vremenski ima svoj redoslijed. Ne bih se začudio da će devet u višeznačnom smislu biti simbol novog (čitaj novog vremena svijeta – da li misli, da li religija, da li nečeg drugog? – uostalom vidjet će se). Čini se da se ipak približavamo nekoj prekretnici, htjeli mi to ili ne.

Rijeka – HR 17.12.2011.
Tomo Periša

Leave a Reply

Powered by WordPress | Designed by: suv | Thanks to trucks, infiniti suv and toyota suv