free hit counters

Poligoni poligona (3. nastavak) – Devet

5. POGLAVLJE

POLIGONI POLIGONA (3. NASTAVAK)

-DEVET-

Svrha je studija shvatiti da jedan pravilni poligon ima i svoje zvjezdaste poligone i da su oni drugačijeg radiusa. Također, bitno je shvatiti da je prva kružnica osnovna kružnica i da je zaista ogledalo svih zbivanja unutar i izvan nje neposredno (u domenu njenog 2d) ili posredno izvan domena njenog 2d, dva dijametra (o kojem ćemo jednom govoriti), a njen luk (puni kut) je područje diobenih radnji radiusima izvan i unutar nje pa iz tog proizlaze razne kutne veličine po kojima onda možemo zaključiti da li se grupiraju ili ne. Zašto? Još je u drevnim hijeroglifskim zapisima bila zapisana rečenica «Pomirio si pet i tri» kao da se govori o antagonistički nastrojenim brojevima. Tumačilo se to ovako i onako (van svijeta broja), ali primjetiti ćemo već u ovom poglavlju izostanak broja 5 i njegovog niza što je pomalo čudno. Možda tek u u «produktima» neke druge generacije ovog poglavlja o deveterokutu, ali u direktnom produktu raznih zvjezdastih mu poligona i opisnog ne. Dakle, možemo i uočiti da poligoni deveterokuta tvore nizove sjecišta izvan i unutar osnovne kružnice u području 2d pa ćemo se samo na njih koncentrirati (rezultati radiusa tih sjecišta biti će prikazani samo do luka osnovne, odnosno dioba samo na njemu) unutar osnovne kružnice. Tvorbena podloga deveterokuta ostaje prisutna u 2d području druge boje- crvene) sada nešto drugo. Jedna posebnost deveterokuta. Iako nisu generacije krive, znanje o deveterokutu objavljeno je kao nemoguće samo sa šestarom i ravnalom bez mjera, a pogotovo da se tražilo samo sa šestarom (što nije problem, mogli ste vidjeti u prvoj knjizi). Zašto? Jer se nije slijedio drevni ili ispravan princip geometrije – diobe rješavati punim kružnicama i punim pravcima jer se tek tada tvore točke (sjecišta) koja pomažu bilo koju diobu, bilo kojeg cijelog broja sprovesti samo sa šestarom ili ravnalom bez mjera. Deveterokutna dvostrukost (nasuprotnih polova), dakle, 18 = kut 20º moram, koliko god ga poštujem, demantirati, ali njega mogu razumijeti više nego francuske matematičare kasnog Srednjeg vijeka i dalje (dokumentirano u Rusovoj slavnoj enciklopediji do dan danas). Zato ću «skepticima» posvetiti početak što mi baš nije običaj uz osnovnu podlogu tvorbe, pravocrtno-kutne veličine 20º i 40º pa možemo uočiti kako i gdje i shvatiti zašto nije bilo moguće. Pa krenimo kao i uvijek uz pomoć kružnica i polukružnica i pravaca u domenu 2d osnovne kružnice nekog radiusa, korak po korak, šestarom i ravnalom bez mjera.

* * *

0501

Kružnica nekog radiusa podijeljena kružnicama istog radiusa na svojih 6 dijelova. Sjecišta diobenih kružnica su simetrale (pravcima). Dijele kružnicu na 12 dijelova.

* * *

0502

U raspon šestara uzmimo radius vršni pol- druga simetrala te opišemo iz svih 6 polova polukružnice (diobena 2d sistema ili krajnjih dijelova luka diobenih kružnica).

* * *

0503

Zatim, istim radiusom iz simetralnih polova (njih također 6) osnovne kružnice. Dobili smo nizove sjecišta unutar i izvan osnovne kružnice. Sada u raspon šestara uzmemo prva sjecišta izvan osnovne kružnice.

* * *

0504

Taj radius dijeli osnovnu kružnicu na 9 jednakih dijelova tvoreći drugi deveterokutni zvjezdasti poligon. Njega ćemo koristiti kao podlogu, a i samoga analizirati i njegova sjecišta koje tvori. No, sada o onom pravocrtnom.

* * *

0505

Podjelom osnovne kružnice na 12 dijelova opisanim na prvim stranicama radiusom- vršni pol- drugi simetralni sve do oboda diobenih polukružnicama dobili smo mogućnost (prikazane) kuteva 20º (18-erokut) i 40º (deveterokut) u vršnom polu, a u središtu i na obodu radius i dijametar 18-erokutne podjele odnosno 9-erokutne.

* * *

0506

Zašto se to prije nije moglo? Jednostavno. Nitko nije slijedio osnov. A osnov je crtati podjele punim kružnicama, a polukružnicama sve do njihova barem oboda i koristiti sjecišta koja takvom vrstom diobe nastaju. A onda istražiti jednostavno nizove, mogućnosti iz sveg tog (a imam ih niz i niz) provjeriti i znati. Da smo to učinili samo crtom podjele na 6 i crticama podjele na 12 što bi dobili? Ništa. Zaključak. Rekli bi nemoguće samo sa šestaro i ravnalom bez mjera.

* * *

0507

No, okrenimo se deveterokutu. Njegov prvi zvjezdasti poligon (radius vršni pol, susjedni polovi deveterokuta). Crtamo ih drugom bojom, a podloga ostaje. Taj radius iz svih devet polova, punim kružnicama. Unutar osnovne kružnice nastaju 2 radiusa, a izvan jedno. Što ona čine na luku osnovne kružnice.

* * *

0508

Prva unutarnja. Taj radius dijeli luk osnovne kružnice na 18 dijelova. Kutna veličina u središtu osnovne 20º.

* * *

0509

Druga unutarnja. Taj radius dijeli osnovnokružnički luk na 12 dijelova. 30º.

* * *

0510

Vanjska sjecišta. Radius dijeli osnovnu kružnicu na 18 dijelova, ali drugačiji 18-ero kutni zvjezdasti poligon. Obično se i zbiva da vanjski brojem dioba na osnovnoj potvrđuje unutarnji i obratno tvoreći tako ili potvrđujući ravnotežu izvan i unutar osnovne kružnice.

* * *

0511

Drugi deveterokutni zvjezdasti poligon (koncept nastao kao podloga) ima 4 unutarnja sjecišta i 2 vanjska u području 2d (dva dijametra) osnovne kružnice.

* * *

0512

Najudaljenija izvan kružnička. Taj radius dijeli osnovnu kružnicu na 18 dijelova.

* * *

0513

Druga izvankružnička sjecišta. Radius koji dijeli osnovnu na 66 dijelova (6 x 11). Zato smo izcrtali skraćeno. Dioba dolazi u prvi susjedni pol šesterokuta osnovne nakon 11 dioba, dakle 6 x 11.

* * *

0514

Prvi unutarnji radius potvrđuje prvi vanjski (spomenuli smo ravnotežu sistema). Dakle, 6 x 11= 66 dijelova.

* * *

0515

Drugi unutarnji dijeli osnovnu na 14 dijelova. Zvjezdasti poligon rednog broja 7.

* * *

0516

Treći i četvrti unutarnji (potpuno skraćeno). Pripadaju rednom broju 9 i to prvi od dva 18 (2 x 9), a uz samo središte 6 x 9 (54 podjele). Dakle, tu smo se susreli sa 7, 9, 11 i njihovim nizovima.

* * *

0517

Sada se susrećemo sa trećim zvjezdastim deveterokutom. Dva vanjska i dva unutarnja sjecišta (posljednje 5- to vanjsko odgovara opisnoj kružnici 2d).

* * *

0518

Drugo izvankružničko dijeli osnovnu kružnicu na 27 dijelova (9 x 9). Redni broj 9.

* * *

0519

Prvo izvankružničko. Radius mu dijeli osnovnu kružnicu na 14 dijelova (redni broj 7).

* * *

0520

Prvo unutar osnovno kružničko. Radius mu dijeli osnovnu kružnicu, njen luk na 36 dijelova (9 x 4).

* * *

0521

Drugo unutarkružničko. Radius dijeli luk osnovne kružnice na 8 dijelova.

* * *

0522

Preostaje nam koncept opisnog deveterokutnog poligona. 4 izvankružnička sjecišta u području 2d osnovne kružnice.

* * *

0523

Posljednja sjecišta. Radius tvori podjelu luka osnovne na 18 dijelova.

* * *

0524

Druga. Radius potvrđuje 18-to dijelnu podjelu luka osnovne na 18 dijelova (drugačiji zvjezdasti poligon).

* * *

0525

Treća sjecišta. Radius 32 (4 x 8).

* * *

0526

I posljednja uz kružnički luk. Radius 16 (4 x 49. Zaključak. U većini slučajeva 9-erokut potvrđuje svoj niz, a pripadni su mu i pojedini slučajevi brojeva 7, 8, 11 i njihovi nizovi. Nismo inzistirali na produktima tih konstelacija već smo na «prvoj generaciji» deveterokutnih zvjezdastih i njegovog opisnog poligona i to samo sa šestarom.

* * * *

POGOVOR POGLAVLJA

Kao što smo u početku rekli, primjetili smo «izostanak» broja 5 i njegova niza (10, 15, 20, 25…). Čak i sam broj zvjezdastih poligona broja 9 (3 zvjezdasta i 1 opisni) ne «doseže» broj 5. Svi su drugi brojevi prisutni u ovom poglavlju (ili njihovi nizovi, misli se na osnovne) samo na broj 5 i njegov niz. Mogli bi na temelju toga mnogo štošta «izteorezirati» počev od drevnog Egipta, biblijskih predaja (odnos mjera kovčega svjedočanstva), razmišljati o odnosu dobra i zla, ali sve bi to bile samo teorije. Stvarnost? Kakva, čemu ili prirodna zakonitost? Ne bih ulazio u to iako moram priznati da razmišljam o tome jer odnos tih brojeva je izgleda snažno jako prisutan u prirodi ili barem u temeljima naše ljudske civilizacije. Čak i oni koji su pisali o susjednom planetu Marsu spominju odnos korjena brojeva 3 i 5. Možda neka buduća poglavlja donose više svjetla u tu enigmu. Možda bi trebalo uzeti u obzir druge prirodne znanosti: bilogiju (evolucijske cikluse 3 i 5), kemiju (elemente i njihov odnos 3 i 5), fiziku (na atomarnoj razini), itd. vidite sami. Možda nije zgorega ispisati teorije, ali na znanstvenoj osnovi, a kloniti se alkemijsko-ezoteričnih pristupa jer iz njih proizlaze kojekakve tajne grupacije, a čini se da nam dodatne više ne trebaju na ovoj našoj majci zemlji. Ja se moram držati drevno- geometrijskog puta pa je plan sljedećeg poglavlja upravo broj 10 (dvostruki broj 5).

HR-RIJEKA: 01.12.2012.
AUTOR: TOMO PERIŠA
WEB: SLIM
PRIJEVOD NA ENGLESKI: VESNA BILIĆ (vesnasu@live.com)
PRIJEPIS: SUZANA KNEŽEVIĆ (suzanaknezevic58@gmail.com)

 

 

Leave a Reply

Powered by WordPress | Designed by: suv | Thanks to trucks, infiniti suv and toyota suv