free hit counters

Pitagora – Šesto čulo

5. poglavlje (4. knjiga)

U zadnje vrijeme se pitam kako to da sam se upravo ja „nasukao“ na ovu „pitagorejsku obalu“ i što bi to trebalo značiti, jer kada čovjek malo više sazna o životu Pitagore vidim da se na kraju pretvorio u ezoteriju – koliko se može saznati iz davno izdane knjige Edouarda Schuréa „Les Grands Inities“ (još prije 100 godina). Jedan iskorak ili „trčanje pred rudo“ koje je osuđeno na propast? Ne pitam se da li to ja „trčim pred rudo“ nego, otkud ta geometrijska znanost ali ne sasvim jer neke „oscilacije“ mi ne daju mira, a to je naporno, htio ja to ili ne. Možda je upravo to uzrok ovoj mojoj „blagoj“ malodušnosti. Ali svakako ne mogu prestati jer predstoji dioba 3, 5, 7, 9 – dakle cijelih prostih brojeva jer tko će znati ako stvari ne vidiš svojim očima. No taj „zamor“ zahtijeva „uzgrednu razbibrigu“ pa tako najava onog što slijedi (na kraju ovog poglavlja) vodi u nešto što već odavno mnoge već vjekovima „kopka“ pa i laike! U tom sljedećem poglavlju ta analiza, doduše, ne daje odgovor na „zašto“ nego na „kako“. To svakako može biti od pomoći svima onima koji „lutaju“. Ipak ovdje moram napomenuti da mi je najdraža jednostavnost. Koliko god da je iscrtano na ovih tko-zna-koliko objavljenih crteža korak po korak samo sa šestarom i ravnalom bez mjera, najsjajnija mi je dana jednostavnost i izračunavanje nepoznatih kutova samo sa šestarom. To je poput Einsteinove formule energije, jer je tako jednostavna da mi, kao ljudska bića, u prvi mah ne možemo u nju povjerovati a onda nam u par riječi sine tako da postaje jasna i djeci u osnovnoj školi, a univerzitetski obrazovanom pojedincu dovoljno je dvije minute. No, kako bilo da bilo, valja se i nadalje suočiti sa poučkom Pitagore samo sa šestarom i ravnalom bez mjera (barem još sa ovim jednim dijelom od 22,5° i 67,5°) koji me, iskreno rečeno, pomalo iritira, ali valjda mora tako i biti.

* * * 40501

Dvanaesterokutna podjela kružnice sa simetralama nagiba na okomicu katete 15° i 45°.

* * *40502

Podjela na 24 dijelova omogućuje nagib hipotenuze od 22,5°.

* * *40503

Kvadrati osnovne katete i hipotenuze.

* * *40504

Kvadrat vertikalne katete te prijenos kvadrata osnovne katete.

* * *40505

Podjela širinom ostatka na površinu vertikalne katete. Pet dijelova. 4 dijelova prenesena.

* * *40506

Peti ostatak po površini odgovara ostatku površine na hipotenuzi. Pitagorin poučak a2+b2+c2 odgovara.

* * * *

OSVRT

Nakon svega ovog, htio ja to ili ne, moram se upitati zašto? Zašto se kod nekih nagiba hipotenuze pokazuje višak ili manjak a kod nekih neočekivano i ponovno površine zbroja kateta odgovaraju površini hipotenuze? Ta sumnja dovodi do opetovanog iscrtavanja onog dijela u kojem su katete iste veličine (iduća stranica) a ona opet pokazuje višak površine na zbroju kateta. Ponovo me te oscilacije podsjećaju na izmjeničnost koja upravo sliči izmjeničnoj struji ili kretanju kao u valovima, odnosno konstanti valovitog kretanja iznad i ispod ravni što čini se i odgovara raznom energetskom općem kretanju unutar ove naše planete i svega na njoj, od ljudskog pulsa pa u nedogled. Iz toga proizlazi da konstantno pravocrtno kretanje ne pripada životu. Ali što to znači u geometrijskom smislu? Više ćemo saznati o tome ako nastavimo dalje istraživati pojedine sustave, odnosno sustave mjera prostih jednoznamenkastih brojeva, dakle analiza za analizom. Iskreno rečeno bilo bi mi lakše da „Ono“ što ili „Onaj“ tko mi misli navodi na to jednostavno pokaže, ali „ono“ ili „onaj“ je nevidljiv, ne govori, ne prikazuje, nego je poticaj i nikad ne znaš što će proizaći iz svega toga. Iskreno rečeno, da nisam osjetio, čuo, vidio – ne bih vjerovao. Jednostavno bih bio onaj koji bi mislio da je ljudsko biće jedino svjesno biće u univerzumu. Sada, promatrajući sve više prirodu i bića u njoj sve više shvaćam kako smo mi ljudi „ograničeni“ ili bolje rečeno izgubili jedno čulo iz nepoznatih nam razloga, ili prekid komunikacije sa ostalim suživotom u univerzumu (više o tome na jednom običnom primjeru na kraju ovog poglavlja). Sada istražujmo dalje.

* * *40507

Ponovljen pravokutni trokut istih kateta opet iskazuje višak površine (Pitagorin Teorem a2+b2+c2 ne odgovara.

* * *40508

Sada isti sistem. Nagib hipotenuze 67,5°

* * *40509

Ucrtamo kvadrat vertikalne katete.

* * *40510

Zatim iz iste točke, principom konstrukcije četverokuta kvadrat hipotenuze.

* * *40511

* * *40512

Prenošenje površina kvadrata osnovne katete.

* * *40513

I na kraju ostatak. Pitagorin poučak odgovara, logično jer i njegova suprotnost odgovara. Dakle površinski gledano 22,5; 37,5; 52,5; 67,5 odgovaraju teoremu Pitagore.

* * * *

POGOVOR POGLAVLJA

Suprotnost podjele pravog kuta sa brojem 12 (90°÷12=7,5°), odnosno njegov deveti dio ili 67,5° nagib hipotenuze odgovara logično trećem dijelu ili 22,5° a iskazuje ispravnost ili jednakost zbroja površina nad katetama sa površinom hipotenuze. To je za me iznenađujuće. Stoga, prije nego analiziramo podjelu pravog kuta sa diobama 5, 6 i 7 nastojat ću ne zaključivati , a možda ni to neće biti dostatno da se dođe do adekvatnog zaključka, ali on negdje postoji – u to sam siguran. Negdje na dohvatu postoji odgovor. Dio po dio, korak po korak. To je sudbina ili kob nas običnih, svakodnevnih ljudi. Postoje prijeki putovi i tijekom povijesti mnogi su se odlučili za njih, od poznate egipatske zapisane riječi: „Samotan je put prema zvijezdama“, pa do „samotnjaka“ iz bliske nam prošlost poput Tesle, Einsteina i drugih na drugim područjima, pojedinaca samotnjaka ili posvećenika. Zanimljivo je da nikada takozvani „kolektivni duh“ nije doveo do radikalno posebnih elemenata, napretka spoznaje nego je takav duh samo eventualno bio izvođač provođenja u djelo osnove neke duhovne kreacije koju su donijeli pojedinci. Time ne želim umanjiti vrijednost kolektivnosti, već naprotiv jer samostalni ili osamljeni duh samo je donositelj temeljne kreacije koju će realizirati kolektivni duh – a to se zove sklad ili jednakost, dakle ideja, riječ, djelo. Znam da ćemo još dugo trebati da stignemo do tog i takvog sklada bez obzira koliko god to „znamo“ od pamtivijeka kao misao, riječ i djelo – a razlog je naša ljudska (možda i univerzalna) dvostrukost. Dobro i zlo promiješano, isprepleteno ali što je, tu je. Ali, evo one najave sljedećeg poglavlja u tri skice.

* * *40514

Tri zvijezde iz hijeroglifskih zapisa.

* * *40515

Rađanje zvijezda

* * *40516

Iz dvorane zapisa.

* * * *

„RAZMIŠLJANJA“

Kao što možete naslutiti iz ovih skica radi se o drevnoj enigmi piramidalnih objekata zasad(a) o zakonitostima konstrukcija nekim natuknicama o smislu i svrsi koje proizlaze iz konstrukcijskih elemenata, odnosno prirodnim elementima koji proizlaze ili su proizlazili iz prirodnog geometrijskog zapisa, ne „prisilnog“ nego jednostavno jer je to tako, čisto iz geometrijske univerzalne znanosti samo sa šestarom i ravnalom bez mjera. Toliko toga je osmišljavano da samo stvara još veću enigmu pa zato samo bi konkretni geometrijski podaci mogli unijeti malo više svjetla u sve to jer univerzalna geometrija je ipak podatak koji govori sam za sebe i nije akrobatika tipa može ovako ili onako, nego jasnost elemenata koji mogu dovesti do spoznaje o smislu i svrsi tako da si možemo uštedjeti put tražeći odgovore među zvijezdama. No napomenuo sam u ovom poglavlju o našem ljudskom gubitku jednog čula na jednom običnom primjeru a to dosad nisam znao. Naime, živim na periferiji ovog našeg najvećeg lučkog grada Rijeke na Jadranu, i kako uz obiteljske kuće imamo i vrtove a u tom mom vrtu sa voćkama i drugim raslinjem imam zasebice jednu vrtnu kućicu gdje i radim bez buke radija i televizije, pa pošto tu slobodno prolaze razne ptice, životinje, mačke, ježevi imam običaj nahraniti te pripadnike životinjskog carstva bilo se namnožilo mnogo mačaka u susjedstvu pa je općina pokrenula akciju sterilizacije ženki. Jedna mačkica bila je izuzetno lijepa. Nekako se od malena privikla na mene pa se dala pogladiti. Tada bi cupkala nogama pa sam odlučio da ju dam sterilizirati, što je i učinjeno. Otada je bila privilegirana pa sam je puštao da ponekad uđe u tu moju radnu kućicu. Polako mi je taj kitnjast stvor prirastao srcu. Ali jednog dana u okolici je došlo do trovanje životinja (jer ima ljudi koji i to mogu) pa se tako ovo malo biće nije moglo pokrenuti! Unio sam je u kućicu. Ležala je, nije ni jela ni pila. Iz njenih krupnih očiju nestajala je snaga. Dva dana sam mislio da će se oporaviti, jer sam se ranije osvjedočio da takva slobodna bića se trećeg dana obično oporavljaju. I doista mačkica se trećeg dana ustala kao da joj nije ništa i izjurila van, iako je pljuštala kiša, dje je nestala u živicama i grmlju. Kakav to nagon, pomislih, može natjerati životinju na takvo ponašanje. Počeo sam sumnjati u sterilizaciju misleći da samo ukoliko mačka ima mlade sve će učiniti za njih. Radi svojih mladih nijedan pas joj nije prepreka. Drugog dana sam od susjeda, onih običnih ljudi koji znaju saznao za jednu tužnu spoznaju. Jednostavno su mi rekli – otišla je umrijeti – skrivena i sama. Nisam je više vidio, niti ju je itko našao jer u blizini imamo nekoliko malih šumskih područja. Zapravo sam tada saznao za to nepogrešno čulo koje mi ljudi nemamo. Nepogrešivi prirodni predosjećaj. Kasnije sam saznao i više. Nikada u šumi nećete naći mrtvu pticu. A to čulo (predosjećaj) sigurno u nama postoji. Pričali su mi o mom pradjedu, u čijem sam voćnjaku kao dijete uživao. Zasadio je u njemu preko stotinu raznoraznih voćki. Jedne se večeri vratio kući ali prije ulaska obišao je svaku voćku koju je zasadio, kažu kao da se s njima pozdravljao. Zatim je legao u postelju i umro. Što drugo reći nego se upitati – što nam je to uskraćeno? Ili što još to posjedujemo a da i ne znamo ili nećemo da znamo? A koliko bi nam to pomoglo, i nama i zemlji! Čini se da smo negdje gadno pogriješili, pa nam je zato tako. Iza svakog odgovora je pitanje.

RIJEKA, HRVATSKA – 14.01.2014.
AUTOR: TOMO PERIŠA
WEB: SLIM
ENGLESKI: S.F. DRENOVAC

2 komentara to “Pitagora – Šesto čulo”

  1. Ricardo napisao:

    You said the surplus reminds you of Oscilation, try Breathing.

  2. Ricardo napisao:

    Have you ever mentioned in your lectures, that, the perimeter of a circle is exactly half of its area; or; inversely, the area of the circle divided in 2 equals its perimeter???

Leave a Reply

Powered by WordPress | Designed by: suv | Thanks to trucks, infiniti suv and toyota suv