free hit counters

Piramide opsega i površine kruga 1. dio

26. POGLAVLJE

PIRAMIDE OPSEGA I POVRŠINE KRUGA
(GIZA KOMPLEKS) 1. dio

Ovim poglavljem nemam namjeru raspravljati sa istraživačima piramida, pogotovo ne o svrsi takvih objekata, nazivima, a niti teoretizirati o piramidalnim unutrašnjostima, niti tko ih je gradio i na koji način. Cilj mi je po nadahnuću duha, nama tako nepoznatog, čisto geometrijski pokazati ili čak potvrditi nešto što je već djelomično a i krivo uočeno. To tvrdim osobito što se tiče broja Pi pa samim time i opsega i površine kruga, sedmerokuta, broja 7, te još u Prvoj knjizi spomenutog broja PiT (vrata sa 2 krila) ili olakšicu za izračunavanje površinu kruga, odnosno podjelu broja 4 sa Pi brojem (4 ÷ 3,14285714 = 1,272727 ili 14 jedanaestina) a broj 4 su 4 dijametra kruga a iz toga proizlazi dijametar na kvadrat podijeljen sa 14 puta 11 je površina kruga a drugi korijen iz površine je stranica kvadrata površine a to se može nacrtati samo sa šestarom i ravnalom bez mjera, štoviše to je sve već prirodno geometrijski postupak ili ukoliko se slijede upute ove i ovakve geometrije, to je prirodno geometrijska shema. Možda će sve ovo dobro doći i matematičarima da bi se konačno uklonile pogreške iz knjiga, a možda će dobro doći i razumnijim istraživačima piramida, posebno piramidalnog kompleksa Gize u Egiptu iako će biti samo riječ (i kako se do toga dolazi) o dvjema, ne iste ali slične piramide, dok najmanja treća piramida jasno govori o radijusnoj piramidi ili tlocrtu kvadrata stranica radijusa kruga tako da sve tri čine jedan povezan (radijusni) kompleks. Bio bi samo red i vrijeme da se uzgred i shvati onaj decimalni ostatak broja Pi, da se shvati da jedno cijelo kada se dijeli na dijelove dijeli se nekim brojem a 1 (jedno cijelo) kada se dijeli na sedam dijelova dobiva se jedna sedmina, decimalno izraženo = 0,14285715 tako da čudni ostaci koji se u raznim knjigama navode nemaju nikakvog smisla ni svrhe (njemačko izdanje – Misterije svijeta – Pi = 3,1416) pa sad vi izračunajte koji je to dio jednog cijelog – 0,1416) a to nažalost nije jedini primjer. Neka mi kaže tko što želi, mada se neću grubo izraziti da mi se po Kristovoj riječi ne zamjeri, nego samo ću reći da su to „pametnjakovići“ koji su za to još i plaćeni! A ja ću evo (sam plaćajući) nastaviti sa dokazivanjem te besmislenosti da bi ih možda uvidjele, ako ne ove generacije, neke buduće.

* * *2601

Da bismo uopće došli do zadanih nam podataka krenuti ćemo jednim drugim načinom ali sa istom osnovom kao u svakom poglavlju – kružnicom nekog radijusa podijeljenom kružnicama istog radijusa na svojih prirodno 6 dijelova.

* * *2602

Podijeliti ćemo i te kružnice istim radijusom iz njihovih vanjskih sjecišta.

* * *2603

I konačno iz njihovih nastalih vršnih polova dobili smo kompleks osnovnog radijusnog kruga i diobenih mu kružnica.

* * *2604

Kompleks podijelimo pravcima na 4 dijela što je jednostavno ravnalom bez mjera. Koristit će nam.

* * *2605

Ako opisnu kružnicu kompleksa uzmemo u šestar i polukružnicama opišemo iz četiri pola osnovne kružnice pa sve do diobenih dužina podjele na četiri dobili smo dva nova sjecišta. Prvo vidimo da pada na sjecište diobenih osnovne kružnice a taj radijus dijeli osnovnu kružnicu na tri dijela.

* * *2606

Druga sjecišta nastala izvan kružnice, njihov radijus dijeli luk osnovne kružnice na 5 dijelova (samo iz njenog vršnog pola), a to je povezanost 3 i 5.

* * *2607

No, ucrtajmo sada iz četiri pola podjele kompleksa i osnovne kružnice na četiri dijela tog drugog radijusa i opet smo dobili dva sjecišta, jedno unutar a drugo izvan kružnice.

* * *2608

Ali ucrtajmo iz ista četiri pola osnovne kružnice i radijus pet. Opet imamo dva sjecišta (uvijek crtamo polukružnicama samo do diobenih dužina podjele na 4).

* * *2609

Ali vidimo ona prva – izvan kružnice – dijeli osnovnu kružnicu na 4 dijela tvoreći jedno novo sjecište unutar kružnice.

* * *2610

A unutarnje sjecište dijeli osnovnu kružnicu na 7 dijelova samo iz jednog, vršnog joj polja. Dakle povezanost brojeva 4 i 7.

* * *2611

Zaokružimo sada to vanjsko sjecište …

* * *2612

… i ponovimo taj radijus iz 4 točke podjele osnovne na četiri dijela. Tada možemo reći da imamo pripremljen „kompleks“ za analizu.

* * *2613

Ali pogledajte još ta unutarnja sjecišta. Prva nastala iz 4 točke (pola) osnovne podjele na četiri dužinama. Sjecišta opišemo kružnicom svoga radijusa.

* * *2614

Taj radijus dijeli osnovnu kružnicu na 12 dijelova (dobro je znati).

* * *2615

Druga pak sjecišta nastala iz 4 pola osnovne kružnice radijusa 5.

* * *2616

Taj radijus dijeli osnovnu kružnicu na 10 dijelova (iz 4 pola bilo bi 20 – i to je dobro znati).

* * *2617

Sada se okrenimo pravocrtnom prikazu sve do kružnice 4. Vidimo da se diobene latice osnovnih podjela poklapaju sa pravcima podjele na 8 dijelova.

* * *2618

Ako povežemo te točke dužinama imamo opisni kvadrat osnovne kružnice. Znači imamo opseg 4 d (4 dijametra) i površinu mu d na kvadrat.

* * *2619

A sada se malo vratimo drugom sjecištu – sjecištu sedam (prvom unutarnjem – sjetimo se – vanjsko 4, unutarnje 7)

* * *2620

Sada iz podjele kružnice 7 opišemo polukružnice istog radijusa (budite sigurni). Dobili smo kvadrat površine kruga (specifičan cvjetni uzorak). Stranice su veličine d x d podijeljeno sa 14 puta 11 a iz svega drugi korijen (ili klasična formula r2π )

* * *2621

A sada dužine iz vrhova kvadrata površine kroz točke gdje cvjetni uzorak siječe križni uzorak 5 – gornji dio.

* * *2622

To je piramidalni kod piramide površine kruga. Stranice nagiba 51,428571° – jedan piramidalni kod)

* * *2623

Drugi je sličan ali radijus 7 crtamo iz 4 pola podjele na četiri dijela osnovne kružnice, ali tada pazimo sjecišta gdje cvjetni uzorak siječe osnovnu kružnicu.

* * *2624

Iz tih vrhova a u pravcu središta drugog 5 (kojeg nismo analizirali) dobili smo isto nagib 51,428571° ali opseg tlocrtnog kvadrata jednak je opsegu kruga. To je drugi piramidalni kod. Tu ćemo stati jer sve to treba ići polako korak po korak, poglavlje po poglavlje.

* * * *

POGOVOR OVOM PRVOM DIJELU

Da ima dalje, ima svakako i to ne samo još najmanja piramida za koju sam utvrdio da je tlocrtno radijusna nego i da nacrt ide dalje, jer u slučaju dviju većih piramida radi se o tlocrtu. Bokocrt istog ide malo drugačije, samo ne znam da li sam baš voljan iako znam kako a to sam već napomenuo u 23. poglavlju ove Treće geometrijske knjige. Zašto nerado? Puna mi je kapa kojekakvih priča, a sačuvaj Bože da ih još moram proučavati! Znam da „duhu“ koji me vodi u sve ovo to baš i nije pravo. A zar je meni pravo? Danima radim, a kakva mi je nagrada? Nagrada mi je da sve ovo plaćam. Netko će reći da je to znanje. I jeste znanje, ali za provedbu znanja u djelo ili u stvarnost potrebna su sredstva. Osim toga, na vrata stvarnog znanja postavili su se svećenici znanosti, okitili se perjem onih koji su se pokušali barem truditi i sukladno vremenu učinili poneku pogrešku. Stoje oni na vratima i govore „ti ne možeš ući“. Mi smo „dostojni“, a to se vidi kod broja Pi. Kako se kome sviđa, tako ga se i formira, skraćuje, diskutira. Ta je zbrka i mene dovela do pogreške koju priznajem, u Prvoj knjizi o osmerokutu gdje sam u žaru diskusije napisao da je piramidalni nagib stranica pod kutom od 52°. Greška koju priznajem, a kalkulacija je bila drevno računanje ciklusa vremena 13 mjesečevih mjeseci to jest 4 x 13. Često puta sam napomenuo i o „zastarjelosti“ šestara kao osnovnog pomagala u geometriji danas na ovom kompjutorskom tehnološkom stupnju. Ali ta mi tehnologija, kao pojedincu, nije dostupna…

No, kako bilo da bilo, znam da moram ići dalje poradi „popravaka“ u jednoj prirodnoj znanosti koja više govori nego što se to čini – geometriji.

HRVATSKA – RIJEKA 15.06.2013.
Autor: T. Periša
Webmaster: SLIM
Prijepis rukopisa i engleski prijevod: S.F. Drenovac

Leave a Reply

Powered by WordPress | Designed by: suv | Thanks to trucks, infiniti suv and toyota suv