free hit counters

Dvanaest

PRIJE OVOG POGLAVLJA

Nisam ni pomislio da će do ovoga doći, a ne bi ni došlo da me u samoj obitelji nije pogodilo predbacivanje zbog svega ovoga, odnosno prigovor da trošim uzaludno. Stoga, da bi smirio „duhove“ a nastavio svoj rad upitao bih najprije da li postoji netko na ovome svijetu koji shvaća vrijednosti ovog rada a da je dovoljno imućan da ga financijski podrži? Pritom mislim na pojedince ili slično, bez administrativnih formi jer kada bih od ove moje domovine to zatražio više bi vremena izgubio nego da napišem deset knjiga, a od nje ne bih ništa ni htio jer je sve ovdje nesređeno, površno, regionalno a ja sam čovjek globalnog razmišljanja, doduše čovjek krajnosti jer cilj mi je još za ovog mog života objaviti što je više moguće saznanja iz ove geometrije, svi već oko 250.000 stihova i više, uz nizove ideja. I to je sve što mogu dati a za uzvrat samo udio onoga koji bi se odazvao po negdašnjem drevnom zakonu kralja Davida: „Neka bude jednak udio onom u boju i onog kod konja“. Ako se takav nađe, neka se javi e-mail poštom. No, bez obzira nastavit ću radom koliko god budem u mogućnosti. Hvala i ne zamjerite.

RI – RIJEKA, 31. prosinac, 2011
Tomo Periša

* * * *

9. POGLAVLJE

 DVANAEST

Kroz čitavu povijest čovječanstva, štoviše kroz čitavo postojanje planete Zemlja a k tome i kroz sam univerzum računajući i konstelaciju zvijezda, broj 12 se „provlači“ ponavljajući svoje cikluse tako da ga možemo sa našeg ljudskog stajališta svrstati u red vremena sa snažnim utjecajem na prostor premda nam je i relativno „prirodno ponuđen“ da ga uočimo. Ne znam da li će ove naše konstrukcije unijeti malo više svjetla o broju 12 ali će barem ovaj zaobljeni način geometrije samo sa šestarom nešto više donijeti, a to su podjele luka kružnice pomoću konstrukcije broja 12, razne produkte koji kao „nuspojave“ nastaju ukoliko (makar polovično) koristimo zakonitosti Svete geometrije, a kako znamo jedna od njih je crtanje barem polu-kružnicama ili ako je moguće punim kružnicama da bi uopće mogli i shvatiti što su to „produkti“ ili „nuspojave“ odnosno radijusi raznih sjecišta a opet na osnovnoj ili početnoj kružnici. Broj 12 mogli bismo još nazvati i brojem dvostrukosti podjele luka osnovne kružnice. Sigurno je podjela luka kružnice jednostavnija kada bi koristili pravocrtno crtanje (ravnalom bez mjera – vidi dječje poglavlje „A“ u Prvoj knjizi) a malo je drugačiji put na ovaj zaobljeni način ali on donosi više „produkata“ , a kako u prirodi ništa i nije pravocrtno , najprije ćemo slijediti put „postanka“ broja 12 a zatim iščitati nešto više o broj 12 i njegovim produktima nastalim iz konstrukcije broja 12 zaobljeno, samo sa šestarom, a to će nam znanje svakako negdje koristiti.

* * *

Kružnica nekog radijusa (nedefinirano) podijeljena svojim diobenim kružnicama istog radijusa te sjecišta diobenih kružnica opisana svojom kružnicom svoga radijusa.

* * *

Rekli smo da taj radijus „tvori“ šesterokutni zvjezdasti poligon iscrtavajući ga iz vršnog i nasuprotnog pola osnovne kružnice.

* * *

Zanemarimo istu diobu diobenih kružnica nego vidimo da ta dioba tvori i svoja sjecišta (izvan kružnice – prve ) te ih opišemo kružnicom svoga radijusa.

* * *

Taj radijus iz šesterokutnih polova osnovne kružnice dijeli je na još šest dijelova – dakle, dvanaest dijelova.

* * *

A onda ako isti radijus iscrtamo i iz tih šest polova dobili smo konstelaciju koju ćemo „proučiti“ (crtali smo polu-kružnicama a one se spajaju na obodima diobenih kružnica osnovne kružnice.).

* * *

Sada promatrajmo samo sjecišta

* * *

Taj radijus dijeli osnovnu kružnicu (započinjući diobu iz vršnog pola osnovne kružnice) na deset dijelova. „Popunili“ smo dva od 12 polova osnovne kružnice (iz drugih polova znači dupliciranje niza 10).

* * *

Unutar kružnice tvore se nizovi sjecišta među kojima je i deset unutarnjih. (Koristimo samo luk osnovne kružnice)

* * *

Unutarnja sjecišta bliže luku osnovne kružnice dijele luk osnovne kružnice na 8 dijelova.

* * *

Ako sada uzmemo kombinirana sjecišta unutar kružnice (znači radijusa 12 i podjele kružnice na 6 dijelova) taj radijus dijeli kružnicu na 12 dijelova (unutarnji potvrđuju vanjski).

* * *

Prvo opet vanjsko (diobeno vanjskog dvanaest) dijeli kružnicu na 9 dijelova (popunjena 3 pola od 12 polova) dakle moguć niz 18, 36, itd)

* * *

A točke susretanja na obodu diobenih kružnica? Taj radijus dijeli osnovnu kružnicu na 12 dijelova ali „tvori“ prvi zaobljeni dvanaestero-kutni zvjezdasti poligon.

* * *

Opet uzmemo kombinaciju – sjecišta radijusa 12 i zvjezdastog poligona 2 x 6 – započinjući sa diobom iz vršnog pola osnovne kružnice.

* * *

Taj radijus dijeli osnovnu kružnicu na 36 dijelova („Popunili“ smo sve polove osnovne kružnice).

* * *

A sada još jedan produkt istom kombinacijom uz luk osnovne kružnice ali izvan nje.

* * *

Taj radijus dijeli osnovnu kružnicu na 24 dijela (svi su polovi – svih 12 popunjeni diobom).

* * *

Vratimo se radijusu 12 i provjerimo ispravnost diobe takozvanim okom (drevni egipatski sistem provjere i diobe samo iz vršnih polova – nasuprotna dva – „kako gore tako i dolje“ – uzrečica drevnih egipatskih predaja).

* * *

Podijelimo kružnicu njenim radijusom na njenih 6 dijelova.

* * *

Tek onda zamjećujemo unutarnja sjecišta uz luk osnovne kružnice.

* * *

Taj radijus tog sjecišta dijeli osnovnu kružnicu na 36 dijelova. Sigurno da nismo analizirali i ostale nizove sjecišta ove konstelacije, već samo neka, rekli bismo ona koja su bitna.

* * *

POGOVOR

Promatrajući redoslijed stvaranja konstelacije dvanaest , ne možemo se oteti dojmu i dati za pravo razmišljanjima drevnih filozofa (čitaj naučnika ili učenika prirode u usporedbi sa današnjim filozofima koji to nisu – tvrdim – nego „pričalice“) koji su došli na pomisao o prostoru i vremenu kao apsolutnost (ne spominjem treći apsolut u ovom slučaju – energiju). Dakle, prije nego smo išta poduzeli bilo je beskonačni (čitaj nedefinirani) prostor u isto takvom vremenu (naravno i energijom). Onog trenutka kada smo zaokružili (u našem slučaju kružnicom) definirali smo prostor (sa definiranom količinom nečega). Ali i vrijeme je moralo biti definirano, a sve je to započeto procesom ili procesima diobe. Sigurno da je to samo-zapažanje čisto misaono, a opet stojim uz bok drevnim misliocima – filozofima u pravom smislu te riječi jer odavno su odbačeni kao „graditelji“ – jer mi ljudi olako zaboravljamo svoje graditelje (čitaj: svoje temelje), što se ne bi baš moglo poistovjetiti sa mudrošću jer mudri ne odbacuju sve, nego uzimaju ono što je dobro a ono krivo odbacuju ili ispravljaju sve dok zdanje ne postigne zamišljeno, a nerazuman sve sruši i ponovno gradi, pa opet ruši, i tako unedogled. Uzalud je mudrost pričala priču o Sizifu.
No, geometrijski smo uočili povezanost broja 12 sa 9, 10, 8 – broj sedam ovaj put nismo dirali. Da smo i to učinili sigurno bi upotpunili čitav sistem brojeva, odnosno podjelom luka kutnih minuta, pravilnih poligona jer ovaj način nam omogućuje konstrukcije pravilnih poligona i prostih i složenih brojeva i njihovih umnožaka , a opet samo sa šestarom odnosno zaobljeno baš kao što je u prirodi definirano. (Korak po korak.)

* * * * * *

Leave a Reply

Powered by WordPress | Designed by: suv | Thanks to trucks, infiniti suv and toyota suv