free hit counters

Cvijet života (treća deklinacija)

CVIJET ŽIVOTA (TREĆA DEKLINACIJA)

Radeći ove analize (deklinaciju u ovom slučaju) htio ja to ili ne moram se upitati čemu bi mogle koristiti jednom nekim pokoljenjima. Iskreno rečeno, ne znam. Više puta dobijem upite elektronskom poštom što donosi „Cvijet života? ? Utječe li na čovjeka u pozitivnom ili negativnom smislu? Odgovora nema. Zašto? Razlog doduše nije tako jednostavan da se može samo reći „ne znam“ jer namjerno izbjegavam nizove misli koje na svoju sreću ili nesreću mogu promatrati, ali mogu reći nije mi niti lako ni jednostavno. Zašto? Da bi shvatili ovo što je iscrtano na ovim stranicama, ne može se odjednom nego je to produkt desetaka i desetaka crteža koji završe u vatri a ostaje jedan najbliži egzaktnosti. No to opet rezignira jer je „relativan“ zbog primitivnosti postojanja ma koliko sebe uvjeravamo da je naša civilizacija na visokom stupnju, (naj-naj u univerzumu). Kad staneš pred ogledalo sa prijeđenih 60 godina života znaš „koliko je sati“, kosa sijedi, bore su sve dublje, zubi ispadaju, kosti bole, zadovoljstva postaju „pusta želja“, znaš što je blizu ali ne znaš ni kako ni kada i zaludu „kozmetički zahvati razne vrste“. Mi se ništa ne razlikujemo od ostalih bića na ovom planetu osim što možemo mijenjati ritam života kako nam se svidi a to izvana izgleda prirodno. Daleko od „egzaktnosti“ što je najgore možemo promatrati svoj duh a da ga ne poznajemo, zato se i sam pitam zašto je baš mene snašao ovaj (a i neki drugi) artefakt („cvijet života“) da „kopam“ po njemu i što će i da li će iz svega toga izrasti. Zato bježim (ne samo geometrijski) od njega a to preporučam drugima i neka to bude odgovor . Štoviše neka se klone „mreže“ onih koji su već od davnina o tome ispreli bezbrojne, blago rečeno „bajke“, potvrđujući tako drevnu istinu: „čovjek ne radi ništa bez vlastite koristi“. Ja nažalost sa svojom istinom to isto činim ali dosada nemam ama baš nikakve koristi, već samo štete (ako zanemarim spoznaju iliti ga znanje, ali to danas nije primarna stvar ili mi se to samo čini jer se radi o krivom mjestu). No kako bilo da bilo moram nastaviti ovaj geometrijski put jer mi je najjeftiniji a prava moja ljubav fizika ostat će postrani jer sam svjestan da ne smijem javno objaviti mnoge stvari iz ovih ili onih razloga a i ne mogu materijalno jer nema više „morgana“ kao nekad, nego postoje samo institucije a ja nikad nisam bio institucionalan čovjek nego onaj koji je sam vođen nekim čudnim duhom i ne znajući da li je to blagoslov ili prokletstvo.

Neka mi čitatelj ne zamjeri na ovim mislima uz upozorenje da ga iste misli ne „snađu“ jer ne znam kako bi mu bilo. Ja sam već sa ovih svojih više od 60 godina navikao „na vatru i vodu“ ili što bi rekli „životni križ“

Dakle, nastavimo deklinirati „cvijet života“ čisto geometrijski, samo sa šestarom još uvijek… Već sljedeće mi poglavlje unaprijed govori o odstupanju s razlogom. Odnosno, da ću morati primijeniti i ravnalo bez mjera (jednim pravocrtnim potezom) a u svrhu „deklinacijskog objedinjenja“ sustava „cvijeta života“.

* * *

Dakle, „dekliniramo“ treći prsten sjecišta „cvijeta života“ šesterokutnom podjelom četvrtog prstena, a u nastavku petog prstena (četvrti prsten dvostruka šesterokutna podjela).

* * *

Dvostruka šesterokutna podjela je nejednakog ritma (rasponi sjecišta nisu ravnomjerne udaljenosti nego naizmjenični). Prolazi kroz treći prsten daju više kutnih rezultata.

* * *

Upotrijebiti ćemo (poneki put) spoznaju iz prošlog poglavlja. Dakle, prvi prolaz počevši iz vršnog pola trećeg prstena dijeli luk trećeg prstena na 32 dijela (prikazano 16 x 2), dakle niz broja 2.

* * *

Već treći prolaz (prvi druge šesterokutne podjele) dijeli svojim radijusom luk trećeg prstena na 65 dijelova (13 x 5), dakle nizovi brojeva 13 i 5.

* * *

Drugi prolaz dijeli treći prsten na 40 dijelova (niz brojeva 2 i 5) (samo sa unutarnjim sjecištima diobenih polu-kružnica)

* * *

Dioba 40 dijelova punog profila, odnosno punim kružnicama.

* * *

Četvrti prolaz dijeli (radijus vršni pol trećeg prstena četvrti prolaz podjele 12 četvrtog prstena) luk trećeg prstena na 22 dijela – niz broja 11.

* * *

Niz broja 11 nastavlja se i sa petim prolazom. Podjela trećeg prstena na 66 dijelova (11 x 6)

* * *

Dok šesti prolaz dijeli luk trećeg prstena na 15 dijelova (niz broja 5)

* * *

Sedmi se opet vraća na niz broja 11, dvostruko 22 (3 x 22) – skraćeno do drugog pola od vršnog, dakle, množenje sa 3

* * *

Deveti prolaz = jedanaestero-kut (samo iz vršnog pola trećeg prstena.

* * *

Prije njega osmi prolaz (taj radijus dijeli trećeg prstena na 10 dijelova) dakle niz brojeva 2 i 5 (dakle uočili smo brojevna niza: 2, 5, 11 i 13)

* * *

Šesterokutna podjela petog prstena, njegov prolaz kroz treći prsten „cvijeta života“, radijusi – vršni pol trećeg prstena prolazi šesterokutne podjele petog prstena kroz luk trećeg prstena. Prvi prolaz 34 podjele (2 x 17)

* * *

Treći prolaz 56 dijelova (7 x 8)

* * *

Drugi prolaz = 29 dijelova (1 x 29)

* * *

Četvrti prolaz = 23 dijelova (1 x 23) – dakle uočavamo nizove nedjeljivih brojeva (manje potrebnih)

* * * *

Pogovor treće deklinacije

Već smo mogli uočiti da uvijek osim opisnog poligona postoje i nizovi zvjezdastih poligona nekog broja a ne samo jedan. Jedan je samo opisni. Naravno, zvjezdasti su poligoni različiti samo po svome radijusu dakle, po rednom broju a njihova dioba čini dvije grupe, vanjske i unutarnje. Osim toga stjecišta zvjezdanih poligona su radijusi – produkti. I tako se čini da je sve povezano, odnosno da rijetko koja kompleksna konstrukcija drevnih artefakata (geometrijskih) ne sadrži u sebi sve „odgovore“, odnosno sve mnogokute, njihove veličine, sa napomenom da su najsavršenije kompleksne konstrukcije artefakata one koje u sebi sadrže i zaobljenu (šestarom) i pravocrtnu geometriju (ravnalo bez mjera) jer tu ne bi trebalo biti nedostataka bilo samom konstrukcijom, bilo njihovih produkata, a opet je nedostatak jer ne crtamo punim kružnicama jer samo tako stvaramo nizove novih radijusa. Sada se postavlja jedno pitanje. Koliko lukova sadrži u sebi jedna osnovna kružnica – radijusna, a koliko dvostruka dijagonalna? Dakle to bi bio jedan mali misaoni test. Tako je u drevnom Egiptu postojalo jedno pitanje mada nikad nije razriješeno jer se nije uspjelo prevesti sa hijeroglifa (ili su nedostajali): „Koliko kućica ima u kući Sokarovoj a radilo se o geometrijskom problemu. No nepoznanica je bila tko je Sokar, a tko osoba zvana Djed koji je postavio pitanje. Sigurno da bi drevnost mogla dati niz odgovora da se tokom povijest uvijek ne nađe netko koji sakrije odnosno uništi civilizacijske tekovine. Tako nije čudna niti priča o „miješanju jezika“ čime bi se lingvisti mogli malo pozabaviti. Ta navika postoji još od drevnih vremena – skrivanje pravog značenja riječi putem mutacije. Primjer permutiranja: koliko mi je poznato iz pisanih dokumenata pristiglih do nas običnih ljudi, sadašnji Templari drže se neke pomalo čudne priče o Hiramu, glavnom graditelju Solomonovog hrama negdje prije nešto manje od tri tisuće godina. Prije oko 2500 godina živio je jedan od najvećih znalaca fizike i geometrije – Arhimed. Permutiranjem (izmjenom mjesta slova ili slogova) tog imena Arhim=Hiram ostatak imena je ed (što na hebrejskom znači zakon, savez ili slično). Odlazak plemena za vrijeme povratka Izraelaca u preko-Jordanske predjele rezultiralo je podizanjem znaka (kamene naslage) kojeg su jednostavno nazvali ed (zakon, savez). Dakle, Arhimed = Hiramov zakon. U svim jezicima svijeta razasute su takve mutacije. Mišljenja sam da bi trebalo početi sa ur (pra – ), da bi došli do jednog pradavnog jezika. Zato ne mogu se suživjeti sa novokomponiranim jezikoslovnim umotvorinama. No to je neka druga priča. Još nismo gotovi sa deklinacijama „cvijeta života“.

HR- RIJEKA, 13.05.2012.
AUTOR: Tomo Periša
PRIJEVOD NA ENGLESKI: S.F. Drenovac
WEB MASTER: SLIM

 

Leave a Reply

Powered by WordPress | Designed by: suv | Thanks to trucks, infiniti suv and toyota suv