free hit counters

Cvijet Života – Nova Knjiga – Ozon

29. poglavlje – E

Zašto je ovo poglavlje nazvano ozon? Ono proizlazi iz geometrijske konstrukcije Cvijeta života, jer kao što smo naslutili potpuni prikaz Cvijeta života zahtijeva šesti i sedmi krug ili još 18 sjecišta a to navodi na pomisao ne samo na prvi pogled rasta „osnovnog zrna“ nego šire gledano na zemljin zaštitni omotač poznat pod imenom ozon ili O3 – što opet govori da život ovih i ovakvih oblika bilogdje i u bilo kojem zvjezdanom sistemu može se razviti i živjeti samo pod zaštitom takvog zaštitnog sloja. Bez toga, posljedice su već iskusili oni koji su putovali izvan tog sloja ili će tek osjetiti ukoliko nastavimo kako je planirano (naseljavanja ili putovanja do drugih planeta). Svakako se neki organizmi i mogu prilagoditi ali ovdje mislim na ljudski organizam. Nama je ozon potreban. On je ne samo zaštita nego su upotrebljava i u medicinske svrhe. Prema tome, bez obzira na spektakularnost projekata poput naseljavanja Marsa (o tome se u posljednje vrijeme dosta govori), bez ozona učesnici u takvim seobama su osuđeni na smrt već samim izlaskom iz sfere ozonskog omotača. Ta nas spoznaja podsjeća na neke, za nas, čudne legende o prvom ljudskom biću pa se pretpostavlja da je to biće imalo svoj ozonski omotač. Mogućim istraživanjima tim putem saznat ćemo više, ili je pak i ova uputa zaludna kao što se pokazala sva moja geometrija i mnoge druge fizikalne upute, a to je stoga što sam u ovom i ovakvom svijetu ili u ovom mom prostoru (domovini) u nemogućnosti da išta provedem u djelo a nepotrebno je isticati kako to boli. Samo zamislite čovjeka od 63 godine starosti kako u svojoj samoći zbog toga plače i Boga moli da mu pošalje Duh spoznaje, umjesto ovo što snalazi čovjeka od pamtivijeka. Danas mnogi „cijenjeni“ teoretiziraju i ovo osuđuju i smatraju glupošću, ali time oni osuđuju sve teoretičare pa i sami sebe, no vrijeme će pokazati jer mi težimo ka spoznajama. Rako i ovaj Cvijet života izgleda kao da je „shema“ bezbrojnih mogućnosti kao i svaka univerzalna shema primjenjiva u svim segmentima, ili se i ja tu varam ali u korist prve tvrdnje govore mnoge spoznaje geometrijske prirode a i neobično čuvanje i tog nadasve cijenjenog artefakta diljem svijeta. Zašto? Ni na to nemamo odgovor. Zato ću sa ovim poglavljem vrlo kratko završiti o Cvijetu života, jer tko zna možda jednom ponovo i više. Uostalom, kako sam to poglavlje ostao dužan čitaocima, ne bih htio završnicu ove 2013. godine završiti sa „dugom“. Neka čitatelji ovo potonje ne uzimaju k srcu. Radi se o normalnoj reakciji svakog onog koji istražuje i traži nešto drugo. Takvi osjećaji nezadovoljstva sigurno proističu iz sračunate ravnodušnosti postojeće današnje „isprepletenosti“ civilizacije takozvanog „demokratskog prava na znanje“. Prema tome, tko bi u takvom zemaljskom društvu mogao polagati pravo na predvodništvo u političkom i znanstvenom značenju u svojstvu „posvećenog“ ili „prosvijetljenog“ koji bi to trebao činiti za dobrobit čitave civilizacije, ili kako bi to kolokvijalno izrazili: „Taj film nećeš gledati“! No, ni to nije bitno barem ne u ovoj našoj geometrijskoj stvarnosti, geometriji prirode, u kojoj je nama netko nepoznat koncipirao prirodne zakonitosti sa ciljem da ih uočimo a filozofija (u drevnim vremenima bila je naziv za prirodne znanosti a danas se čita „znanost“) da ih iskoristi u korist Zemlje i svih na njoj (barem bi tako trebalo biti). Nažalost, odvajkada je tako nešto pripadalo samo pojedincima (moglo bi se reći nekim čudnim ljudima) a ne skupinama kao što se danas misli jer grupna mišljenja podliježu kompromisnom rješenju a kompromis nikada nije trajno rješenje nego samo privremeno (kao što nas uči povijest bez obzira o čemu se radilo). Na taj način je vjerojatno nastala sadašnja matematika (u njoj i dio koji se zove geometrija) koja se „traži“ iz svih „Einsteinovskih“ stajališta ne bi li se srušila prirodna jednostavnost. Jer tko će više danas vjerovati prije svega da je čovjek stvoreno biće a zatim da je pojeo plod jedne voćke pa se sve izmijenilo, odnosno da mora umrijeti. Da je to nemoguće, zasigurno nije. Ali, ne znamo o čemu se radi.

* * *29e01

Iz poglavlja D, Cvijeta života sa kružnicama radijusa sjecišta njihovih polova

* * *29e02

… i njihovim šesterokutnim podjelama

* * *29e03

… a njegova potpunost je u originalu nevidljiva ali potrebna da bi bio potpun

* * *29e04

… a to tvori novih 18 (6+12) sjecišta ili granicu ekspanzije.

* * *29e05

Samo ćemo kratko analizirati zadnje dvije kružnice podjelom njihovih radijusa. Prvih 6

* * *29e06

… pa drugih 12.

* * *29e07

Radijus (r) zadnjeg između latica odgovara drugom radijusu Cvijeta života (vršni).

* * *29e08

Njegovi bočni odgovaraju trećem krugu.

* * *29e09

Kombinirani vršnog sedmog i jednog četvrtog odgovara radijusu petog (kombinatorika).

* * *29e10

Ta kombinatorika može donijeti niz rezultata a jedna je od njih četverokut na trećem.

* * *29e11

Prolaz latica 6-og i 7-og je radijus trećeg.

* * *29e12

Kombinacija prolaza latica na četvrtom i sjecišta (jednog) na njemu je radijus između drugog i trećeg, a na prvoj osnovnoj kružnici čini osamnaestero-kut.

* * *29e13

Već smo prije vidjeli u prošlim poglavljima da svaki drugi četvrtog zbog svoje nejednakosti je njegov radijus.

* * *29e14

A jedna kombinatorika četvrtog i prolaza „latica“ šestog i sedmog je sedmerokut unutar osnovne kružnice ili njenih 7 tisuće mogućnosti analize ali to prepuštam vama. Pozadina svega je uzajamno djelovanje 7 tonova, ili koncept živog organizma, neba i zemlje.

* * * *

Sigurno je shvatljivo da ova kratka analiza dužina između sjecišta kao radijusa ne govori puno ili uopće nešto. Razmišljao sam malo o svemu i sve mi se čini da su sve to samo prošla svršena vremena ili još jedna čudna priča u ionako konfuznoj povijesti civilizacije ukoliko Cvijet života možemo na bilo koji način svrstati u našu civilizaciju ili ta shema ili artefakt pripada nečem ili nekom drugom davno prošlom dobu. Neshvatljivo mi je što bi mi uopće trebali iz svega toga zaključiti, uostalom i čemu? Ne odnosi se to samo na Cvijet života već i na druge artefakte. Nije li to samo još jedan bijeg od stvarnosti koja je, ili bi trebala biti, jednostavna. Ali, pitanje je koja je to jednostavnost? Na taj način možemo unedogled raspredati priču ali sigurno nećemo naći odgovore već će iz svega toga nastati opet neke nove priče. Netko će svakako reći da ako saznamo o prošlosti da ćemo spoznati budućnost. Čini sa kao da sokovi drevnih spoznaja i plusa i minusa u nama djeluju i gledajući to iz toga stajališta čini se da bi nam bolje bilo da nikada nismo ni krenuli tim putem nego da smo ostali u prvobitnoj jednostavnosti. A opet će se netko pitati „kakav bi bio taj neshvatljiv svijet“? A kakav je pak ovaj? I nezadovoljstvo je posljedica spoznaje drevnosti, a po prvobitnom toga ne bi bilo, i tako dalje i tako dalje unedogled. Koliko god bilo nizova, u ovoj geometriji, novih spoznaja iskreno rečeno znam se u sebi upitati što mi je to uopće trebalo, tim više što znam da sam „profućkao“ nizove svojih običnih ljudskih snova. Znam i to da mi povratka sa ovog puta nema, a to već nazirete iz već započetog plana ove „četvrte knjige“.

Hrvatska – Rijeka 16.12.2014.
Autor: Tomo Periša
Web: SLIM
Engleski: S.F. Drenovac

SVIM ČITATELJIMA ŽELIMO SRETNIJU NOVU 2014. GODINU

* * * * * *

Leave a Reply

Powered by WordPress | Designed by: suv | Thanks to trucks, infiniti suv and toyota suv