free hit counters

Cvijet života (Nova knjiga) „Dvanaest“

POGLAVLJE 29 (2)

CVIJET ŽIVOTA (NOVA KNJIGA)

„DVANAEST“

Da se ne zaboravi, ponovio bih osnove Svete geometrije. Crta se samo sa šestarom i ravnalom bez mjera, ili samo sa šestarom prema mogućnostima prostora, punim kružnicama ili pravcima, jer: osnovna kružnica nekog radijusa podijeljena svojim radijusom dijeli svoj luk na šest jednakih dijelova ukoliko se dioba vrši punim kružnicama istog radijusa. Tada smo dobili mogućnost podjele kružnog luka osnovne kružnice na 12 dijelova i mogućnost novih radijusa koje čine kružnice diobe osnovne kružnice, drugim riječima svaki drugi radijus na kružnom luku osnovne kružnice daje drugačije rezultate odnosno druge veličine kutova središta. U toj prvoj fazi ustanovili smo da je osnovna kružnica ogledalo svih radijusa unutar i izvan nje do njene dvostrukosti. Tada smo ustanovili da i bilo koja kružnica istog središta može biti pokazatelj kutnih veličina. Sve ovo se zbivalo samo sa šestarom a uz dodatak pravocrtnog crtanja sa ravnalom bez mjera dobili smo razjašnjenje nizova enigmi koje su ostale nerazjašnjene tijekom vjekova pa i razjašnjenje do ovog našeg vijeka: izračunavanje bilo kojeg nasumce zadanog trokuta ili geometrijskog kutnog lika, i to samo sa šestarom. Jedno od najvažnijih geometrijskih otkrića od pamtivijeka do danas jer jedan od ciljeva i jeste da rasteretimo djecu školskog uzrasta od krivog i često nemogućeg ili nepotrebnog. A kako se ova geometrija crta bez obilježavanja bilo kakvim simbolima, drugi je cilj „buđenje“ percepcije ili povećanje aktivnosti ljudskog mozga. Zato učenje ove geometrije ide korak po korak, dio po dio, sva dok se ne složi jedinstvena slika svih elemenata ako se to ikada bude moglo jer ih ima „kao zrnaca pijeska u moru“. A i ovo je samo prvi niz osnova. Zato nastavimo dakle sa kodnim sistemom nazvanim „cvijet života“, njegovom drugom fazom.

* * *29201

Nastavimo sa diobom diobenih kružnica osnovne kružnice istim radijusom iz šest diobenih sjecišta osnovne kružnice punim kružnicama. Tvore se diobeni polovi (latice). Pravci još uvijek nasuprotnih sjecišta kroz središte osnovne kružnice dijele je na 12 dijelova.

* * *29202

Rekli bi, dobili smo dvostruki dijametralni sistem osnovne kružnice. Zaokružimo ga kružnicom.

* * *29203

Da li ga pravci dijele na 12 dijelova? Provjerimo.

* * *29204

Ali ipak je nešto drugačije. Taj radijus je nešto veći od radijusa osnovne kružnice.

* * *29205

No provjerimo da li je to zaista dvanaestodijelna podjela počinjući od vršnog pola.

* * *29206

Istina je da radijus vršnog pola i susjednih pravaca dijeli tu kružnicu dvostrukog dijametra osnovne kružnice na 12 dijelova, a njihova sjecišta omogućavaju podjelu na 24 dijela.

* * *29207

A što broj 24 omogućava? Podjelu na 4 (24÷6)

* * *29208

Podjelu na 8 (24÷3). No, pogledajmo odnose radijusa osnovne kružnice i tog diobenog (nešto većeg) radijusa. 12.

* * *29209

Radijus 12 dijeli osnovnu kružnicu na 144 dijela (crtamo skraćeno – 12 dioba do prve dvanaestine = 12 x 12 = 144)

* * *29210

Obrnuto, radijus osnovne kružnice dijeli luk kružnice 12 na 144 dijela (isti skraćeni postupak 12 x 12 = 144 – isti smjer diobe samo obrnuta vrtnja).

* * *29211

Iscrtajmo diobu 12 punim kružnicama istog radijusa. Tvore se nova sjecišta …

* * *29212

… čiji radijus dijeli kružnicu dvostrukog dijametra na 4 dijela. Istina je da postoje nizovi mogućih podataka ali uočili smo nešto bitno. Podjelu 144 i njegovu dvostruku nasuprotnu vrtnju. Što to znači?

Dvanaest

Već sam broj 12 asocira na nizove drevnih povijesnih zapisa pa sve do danas, od kozmoloških pa sve do u budućnost. Ako je vjerovati nizovima predviđanja ili proroštvima a posebno njegov kvadratni prikaz – 144, što se opet tiče geometrije – matematičkog odnosa, odnosno ako promatramo broj 144 kao diobeni broj kružnoga luka onda vidimo mogućnost konstrukcije tri, četiri, 6. 8, 12, 16, 18, 24, 36, 48, 72 (ovaj zadnji skriveni je broj 5), a posebnost upravo ovoga dijela govori i o nečem drugom o čemu smo u nekim poglavljima već i govorili ili spominjali a pripada jednom drugom području prirodne znanosti koje će se tek razviti jer donosi puno više nego što je dosad: dvostruku vrtnju. S jedne strane ona može donositi, a s druge poništavati. Ne bih o ovom zadnjem, ali bih o ovom što bi na određenom području mogla donositi. Svi smo kao djeca manje-više vozili bicikle, a tu je bila i dobro poznata naprava koju smo zvali „dinamo“ (koju ću i opisati kao dijete), dakle što smo brže vozili, svjetlost koju je ta naprava (generator istosmjerne struje) proizvodila bila je konstantnija (rekli bismo „jača“). Dakle, običan dječji zaključak kako je brzina obrtaja bitna za ostvarivanje više brzine. Kako se onda dobiva veća brzina? Naravno, sa utroškom više energije, ili … ili dvostrukom vrtnjom u nasuprotnim smjerovima. Nažalost ne postoji nijedan generator istosmjerne struje na tom principu, već sve rade na principu jedno-obrtnog elementa ili rotora, a to je polovičnost. A poneki prirodni elementi zbivaju se i na principu dvostruke vrtnje. Jedan od primjera je planetarno zemaljsko nebeski sistem, ali o tome ne bih rado jer bi to bila teorija a teorija je priča do onog trena dok se ne provede u djelo. No ono mehaničko prvo koje sam spomenuo je jednostavno i nikako mi nije jasno što rade ti naši visokoobrazovani znanstvenici koji su trebalo biti u službi čovjeka i civilizacije i njenog općeg dobra? Nekadašnji drevni naučnici promatrali su prirodu i učili od nje. Zvali su ih svećenicima, a kasnije kod starih naroda (Grka) filozofima. Jedan od najsjajnijih bio je i Arhimed, izuzetan promatrač ali nažalost sa malo mogućnosti, jer jedan od njegovih principa vodi k onome što se, odmah ćemo reći, smatra „nemoguće“! Nije to ništa čudno. Čega sve nema u našoj ljudskoj percepciji, to se smatra nemoguće. Tako je bilo i sa danim mi otkrićem izračunavanja veličine nasumce zadanog kuta. Jednog lijepog ljetnog dana na jednom brodiću uz čašu vina sjedili smo ja i moj prijatelj, svjetski poznati kanadski geodeta i arhitekt uživajući u ljepotama ovog prekrasnog jadranskog mora. Vodio se običan ljudski razgovor. Pao mi je napamet prostoručno nacrtan kut, pa sam ga upitao da li vjeruje da mogu izračunati njegovu veličinu samo sa šestarom. Naravno, odmah je odgovorio da je „nemoguće“ jer nema podataka a jedan je „skriven“, 360° a drugi „zaboravljen“ ili nedorečen: 360° ÷ 6 x 1. kao i onomad kada su me upitali o takozvanom mehaničkom perpetuum mobile – jasan je odgovor. Čemu stroj koji sam sebe vječno vrti. Ona nema nikakvog smisla, nego jedino mehanička naprava koja daje više energije nego što troši. Znam. Odgovor će biti „nemoguće“. Ili …

No, ipak nastavimo dalje sa geometrijskim rastom „Cvijeta života“.

* * * *

Leave a Reply

Powered by WordPress | Designed by: suv | Thanks to trucks, infiniti suv and toyota suv