free hit counters

Cvijet života – druga deklinacija

26. POGLAVLJE

„CVIJET ŽIVOTA“
(Druga deklinacija)

U ovom ćemo poglavlju nešto naučiti što su možda već mnogi mogli primijetiti ako pomnije prate ove stranice o drevno-geometrijskim metodama. Naučiti ćemo geometrijsko množenje a to bi otprilike značilo smanjenje grešaka kod velikog broja podjela kružnice nekim radijusom. Ponavljati ću neprestano sve dok se matematičari ne prihvate revizije geometrijske nauke. Biti će toliko !enigmi“ da ih je teško prebrojiti a ne samo par najslavnijih. Ako to ne učine „vječno“ će ostati u relativnosti, a to je već danas nedopustivo uz ovaj prisutni tehnološki stupanj civilizacije. Kada se također već zna, ili barem sluti, da u raznim granama prirodnih znanosti geometrija igra veliku ulogu. Tako i nije čudo što je sporost rezultata u područjima primjerice fizike mala i gotovo bi bila smiješna čak i Arhimedu koji je živio prije dvije i po hiljade godina. Ali čini se da je „razjedinjenost“ prirodnih znanosti doprinijela svemu tome. Jedan samo primjer (a to govori već 20 godina pored ušiju „gluhima“). Dio naučnika došao je na ideju da bi Sahara bila područje za iskorištavanje sunčane energije (solarne energije) i da bi je bilo dovoljno za čitav svijet. Druga grupacija već više godina provodi projekt Katara depresije dovodeći vodu iz Sredozemnog mora sistemom gejzira, cijevima u koje će biti ugrađene turbine koje bi pokretao dotok vode poradi dobivanja električne energije. Tu su razjedinjena dva prirodna elementa. Katara depresija se nalazi u samoj gore navedenoj pustinji a drugi element je rijeka Nil (čitaj slatka voda, nekad u drevnosti zvana „rijeka života“ još za drevnih Egipćana „svetost, žila kucavica“. Isto je udaljenost rijeke Nila i Sredozemnog mora od najveće depresije na svijetu. Čak je dovoljno skrenuti dio rijeke Nila (slatke vode) u Katara depresiju (regulirano), čak nije potrebna niti energija nego primjenom principa sifona (cijevi ispunjene vodom – regulacija dotoka ventilima – fizikalni zakon – osnova fizike – osnovno-školska naobrazba – sistem spojnih posuda) a zna se što bi slatka voda donijela pustinji. U drevnim bi vremenima (da je to znao neki faraon) ovjekovječio svoje ime (jer je u Egiptu bio zakon da čovjek živi onoliko koliko mu živi ime) i skrenuo bi barem dio Nila u depresiju pa bi se stvorilo jedno od najvećih slatkovodnih jezera (mora) na svijetu kao što je netko (narod ga zove Ben Jusuf) od male depresije na sličan način stvorio jednu od najljepših i najplodnijih oaza El Fahijim u Egiptu. Dakle, voda i pametna zamisao – sunce. Danas se to bez problema može ostvariti. I evo prirodno-geometrijskog sklada. To je geometrijski sklad – ravnoteža a ne sukob istosti. Dvije energije na istom mjestu. Jedna naprijed, a druga „iza nje“ što je geometrijski neprihvatljivo. Čini mi se na temelju svega da je ipak potrebno provesti reviziju prirodnih znanosti. No to je zasada tabu tema iz različitih razloga. Nego, nastavimo sa deklinacijama artefakata „cvijeta života“ za neke generacije potomaka kojima će to možda imati i smisao i svrhu.

* * *

Dakle, drugi prsten „cvijeta života“ sa svojih 6 polova raspoređenih bočno od kružnica svoga radijusa. Na njoj ćemo provesti „deklinaciju“ drugih prstena, odnosno njihove podjele na 6 dijelova, to jest prolaska podjele kroz luk kružnice drugog prstena.

* * *

Možemo početi sa trećom podjelom sa njenih šest dijelova polu-kružnicama. Sada se moramo odlučiti za početni pol na drugom prstenu (bočno desni od okomice) jer je on sada vršni pol iz kojeg počinjemo.

* * *

Dakle radijus raspona vršni pol drugog prstena, prvi prolaz šesterokutne podjele trećeg prstena dijeli luk kružnice prvog prstena na 21 dijelova (3 x 7 ili niz broja 7)

* * *

Preskačemo drugi prolaz – treći (početna polu-kružnica – crtkano) prolaz; taj radijus odgovara sjecištima kružnica prolaza prvog i kao „produkt“ potvrđuje se; dijeli drugi prsten na 21dijelova.

* * *

Četvrti prolaz luka diobe trećeg prstena dijeli luk drugog prstena na 42 dijela (6 x 7), dakle niz 7.

* * *

Pokušajmo sa radijusom drugog prolaza. 94, dvojbeno jer se može primijetiti da se pri diobi stvaraju razlike u dodirnim točkama diobenih polu-kružnica potvrđujući rečeno. Što veći broj dioba, veća je mogućnost pogreške.

* * *

Ali sada ćemo primijeniti sistem logičke vjerojatnosti ili sistem drevnog geometrijskog množenja (ako dioba zastane u prvom polu do vršnog, početne diobe nekim radijusom pomnožimo sa 6). Tako sedam poteza pomnožimo sa 6 = 42 dijela (niz 7)

* * *

Sada kada smo smanjili vjerojatnost diobene greške biti će „lakše“ pa krenimo na četvrti prsten odnosno njegova 12 dioba polu-kružnicama i njihov prolaz kroz drugi prsten koji „dekliniramo“

* * *

Susrećemo podudarnost polova drugog prstena sa pojedinim diobenim prolazima 12 diobe četvrtog prstena, prva polna podudarnost = 6

* * *

Druga podudarnost = 3 (suprotna bi bila 1 ili dijametar.

* * *

Zato krenimo sa prvim prolazima. 12 podjele četvrtog kroz drugi. 33 podjele (još uvijek ne skraćujemo)

* * *

Drugi prolaz – radijus dijeli drugi prsten na 75 dijelova (3 x 25)

* * *

Kod četvrtog prolaza je ono što je rečeno o velikom broju podjela, a i nismo zastali. Dakle greška.

* * *

Peti prolaz – radijus se vraća u vršni pol tako da je luk drugog prstena podijeljen na 11 dijelova.

* * *

Greška se pojavljuje i onda kada je radijus velik, odnosno blizak radijusu luka koji se dijeli (primjer). Tada je greška još veća tako da rijetko pomaže i umnožak sve dok se jednom ne koncipira matematičko-geometrijska elektronska metoda. Dakle, navedeni primjer (geometrijski neispravan – prevelika greška koja bi se mogla tolerirati)

* * *

Zato pređimo na „dekliniranje“ luka drugog prstena sa šesterokutnom podjelom petog prstena (njegovih prolaza kroz drugi) sa dodatnom metodom logičke vjerojatnosti drevno-geometrijskog množenja.

* * *

Prvi prolaz 7 dioba do prvog pola iz vršnog – množenje sa 6 = 6 x 7 = 42 dakle 42 podjele.

* * *

Drugi prolaz – 18 dijelova do prvog pola do vršnog pola – 6 x 18 = 108

* * *

Treći prolaz 18 dioba do prvog pola do vršnog samo sa druge strane vršnog pola 18 x 6 = 108

* * *

Četvrti prolaz = 7

* * *

Dakle peti prolaz 11 dijelova prvi pol do vršnog = 6 x 11 = 66 dijelova

* * *

Sada imamo primjer gdje dioba stiže u suprotni pol od vršnog pola. Dakle, množimo sa 2 = 2 x 10 = 20 dijelova. Tu bi završili sa drugom deklinacijom, smatrajući da je možda dovoljno za ovo vrijeme kao uvod u mogućnosti jednom „egzaktne“ geometrijske znanosti.

* * * *

POGOVOR DRUGOJ DEKLINACIJI

Ponesen nevažnošću ili blago rečeno nizom naših ljudskih nerazumnosti, nisam stigao objasniti što znači geometrijsko množenje. Dakle, da opet ne odlutam: kružnica podijeljena na dva, tri, četiri, pet, šest, sedam, itd dijelova, ustvari sa šest svojih radijusa. Ako se dijeli drugom vrstom radijusa iz vršnog (jednog pola) i ta dioba nailazi na susjedne polove lijevo ili desno, broj podjela množi se kod šesterokutne osnovne podjele množi se sa 6.
Ako je kod svakog drugog pola onda se množi sa 3.
Ako je na suprotnom polu množi se sa 2.
Ako već vršimo podjelu na 5 dijelova kružnicu nekim radijusom, i on stigne u jedan od peterokutnih polova onda se množi sa 5.
Isti je sistem kod 4 i 7 itd. Ako vršimo diobu iz vršnog pola onda se množi sa 1. Dakle koristimo podjele jednoznamenkastim brojevima množeći ih sa njima da skratimo postupak diobe i izbjegnemo procent grešaka pri punoj diobi sa ovim našim primitivnim oruđem – šestarom. Dakle podloga 6 polova pomaže nam svojom prisutnošću ukazujući nam istovremeno na moguće već nastale pogreške, kao na primjer: ako dioba nekim radijusom sa svojih, recimo 5 dijelova stigne u prvi pol do vršnog pola iz kojeg smo počeli diobu a daljnjom podjelom ne stigne u sljedeći pol sa istim brojem podjela onda je već nastala pogreška. Tim se načinom doduše uskraćuje pun geometrijski prikaz ali skraćuje put do rezultata. Znači, nepodijeljena puna kružnica mora se svesti na razuman nazivnik (osnovni šesterokut). To je osnova (podloga kod zaobljene geometrije) kod pravocrtno-zaobljene geometrije vidjet ćemo i druge mogućnosti množenja. Uostalom sve je u svrsi diobe broja jedan. Zato u realnoj geometriji (čitaj matematici) ne postoji 0 kao nešto, kao ni u stvarnosti samostalno ništa, a pogotovo ne „anti“. Sve je „nešto“ koliko god se trudimo suprotno dokazati sami sebi da postoji „ništa“ i suprotno od „nešto ništa“ (shvatiti će oni koji promatraju „čudesne“ projekte u prirodnim znanostima. Dakle, nastaviti ćemo u trećoj deklinaciji „cvijeta života“.

RIJEKA – HR 10.05.2012.
Autor: Tomo Periša
Prevoditelj na engleski: S.F. Drenovac
Web Master: SLIM

Leave a Reply

Powered by WordPress | Designed by: suv | Thanks to trucks, infiniti suv and toyota suv