free hit counters

Cvijet života (prva analiza)

13. POGLAVLJE

CVIJET ŽIVOTA
(Prva analiza)

Koliko je područje, kako sam ga nazvao „anđeoske geometrije“, zaobljenog crteža (ili samo sa šestarom), opsežno, tako je (a vidi se iz dosadašnjeg poglavlja) za nas ljudi naviknute na pravocrtnost zahtjevno i blago rečeno zamarajuće odlučio sam zbog sebe i svih vas koji pratite ovaj ciklus (doduše ne napustiti nego olakšati ga) ispitivanjem, analizom dosada poznatih artefakata da vidim što to u sebi „kriju“ odnosno donose i ima li sve to neki smisao ili ponovno nešto što ne razumijemo ili ne razumijemo još . Ipak, ako su geometrijski artefakti simboli i smatrali se svetinjom svuda po svijetu onda je nešto skriveno iza naoko običnog crteža. Sigurno nisu samo zato da je nekom u davnini pao naum da ih iscrta.

Od zaobljenih iscrtani samo sa šestarom svakako nam je poznat kao najstariji i najsvetiji takozvani „cvijet života“, pa je onda red da od njega počnemo, pod uvjetom da zanemarimo njegovu obodnu dovršenost (trećega kruga kao što je u originalu gdje se vidi i latica – njen dio a koja je nastala iscrtavanjem iz još jednog reda a i on je izbrisan – tek na kraju ove studije). Pokušat ćemo pronaći i smisao tih latičnih dijelova. Na početku koncentrirajmo se na iscrtavanje „cvijeta života“ – osnovna centralna kružnica i „izgradnja“ kružnicama istog radijusa sve dok ne dostignemo radijus triju kružnica na vertikali te njihovim obodnim radijusom i na njemu izvršiti diobe – opisnom mu luku – tako da nam taj luk govori kao osnovna kružnica, o veličinama kutova koji iz tih dioba proizlaze, a radijusima vidnih središta za početak svih radijusa iz šest polova – prve, centralne kružnice, kružnice samog središta. Ipak nizove sjecišta tako nastalih „preskočit ćemo“ a razlog je ovaj naš „primitivizam“ odnosno djelovanje ili provođenje dioba polu-kružnicama samo sa šestarom.

Da ne teoretiziramo suviše uzmimo u šestar neki radijus – neznani i opisavši kružnicu dijelimo ga punim kružnicama istog radijusa sve dok ne formiramo „cvijet života“ te ga opišemo kružnicom a nju ćemo iskoristiti kao „ogledalo“ svih dioba radijusima središta diobene „slagalice“ (prva knjiga – Cvijet života).

* * *

„Cvijet života“ kružnica podijeljena kružnicama istog radijusa a one podijeljene istim kružnicama istog radijusa (tri na vertikali) – 1. knjiga Svete geometrije.

* * *

Kako se radijus prve kružnice ogleda na obodu sistema započinjući diobu (polu-kružnicama) iz vršnog pola oboda? Dijeli ga na 75 dijelova (dakle iz suprotnog pola bilo bi 150) – 360° ÷ 75 = 4,8° odnosno – 360° ÷ 150 = 2,4°

* * *

Diobene kružnice prve (centralne) kružnice tvore sjecišta. Njih opišemo kružnicom.većeg radijusa i njime iz polova prve (centralne) kružnice opišemo kružnice.

* * *

Na taj način smo dobili nizove sjecišta unutar prve (centralne). Njen zvjezdasti poligon opišemo mu unutar sjecišta kružnice. Radijus te kružnice dijeli obodni luk „Cvijeta života“ na 24 dijela. 360 ÷ 24 = 15°

* * *

Drugo je sjecište izvan centralne kružnice. Radijus tih sjecišta dijeli obodni luk na 40 dijelova. 360° ÷ 40 = 9°

* * *

Treća sjecišta te konstelacije, dakle njihov radijus, dijeli obodnu kružnicu na 102 dijela: 360° ÷ 102 = 3,5294117°. Ima još neka sjecišta ali ih izostavljamo jer broj dioba raste a znamo da što je veći broj dioba to je rezultat podložniji greškama uz pomoć ovog našeg „primitivnog“ alata – šestara.

* * *

Zato prelazimo na treća sjecišta „Cvijeta života“, njihov radijus. A iz šest polova centralne kružnice čini novu konstelaciju – nova sjecišta – ako koristimo iscrtavanje punim krugovima.

* * *

Uzmimo prva sjecišta izvan centralne kružnice. Opišemo ih i polu-kružnicama istog radijusa podijelimo obodni luk „Cvijeta života“. On ga dijeli na 72 dijela iz vršnog pola. 360° ÷ 72 = 5°

* * *

Druga sjecišta (od središta prema van) njihov radijus dijeli obodni luk na 8 dijelova. 360 ÷ 8 = 45°

* * *

A zadnja sjecišta obodnu kružnicu dijeli na 13 dijelova samo iz vršnog pola (iz nasuprotnog na 26 itd). 360° ÷ 13 = 27,692307°

* * *

Uzmimo sada u raspon šestara zadnja sjecišta „Cvijeta života“. Taj radijus dijeli luk obodne kružnice na 55 dijelova iz jednog pola. 360° ÷ 55 = 6,54 54 54°

 

* * *

Sada taj radijus iscrtamo iz šest polova centralne (prve) kružnice „Cvijeta života“ – nova sjecišta. Prva unutarnja dijele obodni luk na 43 dijela (jedan pol) 360 ÷ 43 = 8,372093°

* * *

Sljedeća sjecišta – radijus im dijeli obodan luk „cvijeta života“ na 15 dijelova. 360 ÷ 15 = 24° 360 ÷ 30 = 12°

* * *

Sada uzmimo samo obodnu kružnicu i iscrtamo je iz 6 polova centralne kružnice prvog „cvijeta života“. Dobili smo zadnju konstelaciju iz šest polova centralne kružnice „cvijeta života“.

* * *

Prva unutarnja sjecišta su nejasna, pa ih preskočimo te uzmimo drugi radijus od središta . taj radijus dijeli obodnu kružnicu „cvijeta života“ na 54 dijela. 360° ÷ 54 = 6,666°…

* * *

Treća sjecišta dijele obodni luk „cvijeta života“ na 32 dijela. 360° ÷32 = 11,25°

* * *

Prva sjecišta izvan oboda – njihov radijus, dijele obodni luk „cvijeta života“ na 21 dijelova (iz vršnog pola; iz suprotno pola 42 dijelova) 360° ÷ 21 = 17,143857° ili 360 ÷ 42 = 8, 5714285°

* * *

I zadnja sjecišta te konstelacije dijele obodni luk „cvijeta života“ (njihov radijus) na 9 dijelova, a iz suprotnog pola na 18. 360° ÷ 9 = 40° odnosno 360° ÷ 18 = 20°

 

 

* * *

A ovo je konstelacija, odnosno svi radijusi i njihove kružnice koje smo koristili iz 6 polova centralne (prve) kružnice „cvijeta života“.

* * *

A ovako izgledaju svi ti radijusi – njihove konstelacije punim krugovima iz 6 polova centralne kružnice „cvijeta života“. Dakle, to su prvi podaci. Sljedeći korak su radijusi sjecišta „cvijeta života“ iz drugih 6 polova druge kružnice „cvijeta života“ koje sigurno nose nove nizove sjecišta i (zapamtimo) nove kutne veličine.

* * * *

Kao što možemo uočiti, većina nastalih rezultata iz nizova 3 i 5, što je i logično kad smo se u prvoj knjizi susreli sa „Cvijetom života“, shvatili smo da je „cvijet života“ kocka podijeljena na 3 x 3 x 3 = kub3. Onda smo ga iskoristili kao trisekcijsko oruđe kutova nasumce zadanih. U prošlom poglavlju u sprezi sa Davidovom zvijezdom (šesterokutnim zvjezdastim poligonom) kao univerzalni kod trisekcije kutova većih do i od 120°. Nizovi kutnih veličina već na prvom koraku donijeli su puno novoga. Što će donijeti novi nizovi vidjet ćemo, ali sigurno puno toga novoga, jer „cvijet života“ uz razotkrivanje njegovih principa sigurna je osnova svih naših enigmi i geometrijskih i algebarskih, i tko zna čega još. Zato je „cvijet života“ bio cijenjen u drevnim vremenima kao „poklonjena svetinja“. I dandanas se kod nekih naroda tako i čuva osim, čini mi se, u Egiptu, gdje su piramide najvažnije. Ali i one su građene po istom kodnom sistemu i jednoga dana kada se otvore, odnosno kada se pronađe mjesto „zapisa“ (a koje se smatra da se nalazi iznad dvije-trećine piramidalne visine), sve ovo će se i potvrditi. Valjda u ovom našem prirodnom sistemu postoje univerzalni obrasci koji vrijede kroz sva vremena a možda i prostora. (Teorijski gledano u tek „načetom“ promatranju planeta prije nas gdje su, kažu, uočeni čudni piramidalni objekti – da li prirodno stvoreni ili ???, kao i uočljivost korijena 3, a taj korijen je skraćenica izračunavanja visine istostraničnog trokuta to jest korijen iz 3 puta osnovica podijeljeno sa 2, što je visina svakog istokračnog trokuta. No to je samo teorija. Zato se nećemo „zaplesti“ u teorije, nego ćemo pokušati naći rezultate koji su univerzalni a da se to može „iščitati“ iz drevnih artefakata – geometrijskih simbola i prevesti na geometrijski jezik današnjice (o tome slijedi nastavak u jednom od sljedećih poglavlja).

HR – Rijeka, 24.01.2012.
Tomo Periša

* * * * * *

2 komentara to “Cvijet života (prva analiza)”

  1. Aton napisao:

    Thx for the great insights!!!

  2. Jason napisao:

    Interesting work guys.

    Has Plato’s number (216) been a recurring appearance in your research of the flower of life? And if so, could you shed some light on it?

Leave a Reply

Powered by WordPress | Designed by: suv | Thanks to trucks, infiniti suv and toyota suv